IQ-US-RU-KRIZA-Ratovi RU IZVESTIJA 14. 10. 2002. SAD i rat s Irakom RUSIJAIZVESTIJA14. X. 2002."SAD spreman za rat moralno, ali ne i fizički"To mišljenje u rubrici 'Mišljenje stručnjaka' iznosi Gordon Han. "Dok se vojske gomilaju, a
većina američkih građana podupire svojega predsjednika, s prvim američkim gubicima odnos društva prema ratu može se promijeniti.Već sada je narod umoran od neprekidnih izjava našega vodstva kako ima smisla bombardiranje Iraka. Ali ta upornost meni sliči na pokušaj izazivanja iračkog unutrašnjeg puča. A to se nije dogodilo. Akcija će svakako trajati nekoliko mjeseci. Nažalost, s obje strane će biti žrtava na tisuće. A čim se rat otegne, u Americi će dignuti glavu izolacionisti.U zemljama Perzijskoga zaljeva mnogi žele nazočiti nestanku Saddamova režima, ali nitko se u regiji ne želi naći u ulozi Kuvajta 1990. godine. A takva prijetnja realno postoji. Usto sve te zemlje strahuju i od vlastitih radikala, poput Saudijske Arabije, Jordana i drugih zemlja s nestabilnim vladama. To bi ujedno podignulo i protuamerička raspoloženja u širim slojevima.
RUSIJA
IZVESTIJA
14. X. 2002.
"SAD spreman za rat moralno, ali ne i fizički"
To mišljenje u rubrici 'Mišljenje stručnjaka' iznosi Gordon Han.
"Dok se vojske gomilaju, a većina američkih građana podupire
svojega predsjednika, s prvim američkim gubicima odnos društva
prema ratu može se promijeniti.
Već sada je narod umoran od neprekidnih izjava našega vodstva kako
ima smisla bombardiranje Iraka. Ali ta upornost meni sliči na
pokušaj izazivanja iračkog unutrašnjeg puča. A to se nije
dogodilo.
Akcija će svakako trajati nekoliko mjeseci. Nažalost, s obje strane
će biti žrtava na tisuće. A čim se rat otegne, u Americi će dignuti
glavu izolacionisti.
U zemljama Perzijskoga zaljeva mnogi žele nazočiti nestanku
Saddamova režima, ali nitko se u regiji ne želi naći u ulozi Kuvajta
1990. godine. A takva prijetnja realno postoji. Usto sve te zemlje
strahuju i od vlastitih radikala, poput Saudijske Arabije, Jordana
i drugih zemlja s nestabilnim vladama. To bi ujedno podignulo i
protuamerička raspoloženja u širim slojevima.
Američki znanstveni krugovi u razvoju događaja vide ili 'kraj
povijesti' ili 'sudar civilizacija'. Ako režim Saddama Huseina
padne, a pojavi se na njegovu mjestu demokratska vlada, slavit će
prvi. Ako iračko-američki rat preraste u veliki rat između SAD i
muslimanskih država koje čine 'islamski svijet', u pravu će biti
drugi.
Bushov plan o svrgavanju Saddama ima i mnoge protivnike. Oni
pitaju: 'Kakvog ima smisla napadati Irak? Bagdada nema ni
nuklearnih bojnih punjenja, ni raketa koje dosežu SAD. Nije
dokazana ni veza s Al Qaidom. Pa zašto se bojimo? Amerika se prosto
hoće osloboditi političkoga protivnika, koji se otvoreno
suprotstavlja, dajući 'loš primjer' zemljama u regiji.
Ja se suprotstavljam tome: po podacima američke vlade, u koje nemam
razloga sumnjati, Saddam raspolaže oružjem za masovno uništavanje
i može ga primijeniti protiv naše zemlje. Realna je opasnost da
biološko i kemijsko oružje ili 'prljave bombe' dospiju u SAD
krijumčarskim putem. Na primjer, preko slabo nadziranih morskih
luka. To može učiniti i netko izvan Al Qaide, a naručitelj će biti
Saddam, jer su njegove veze s teroristima dobro poznate. Ne govorim
o balističkim raketama. Čak i rakete srednjeg dometa koje,
vjerojatno, Irak nastavlja graditi i razrađivati, predstavljaju
ozbiljnu opasnost za mir u regiji. Iako do SAD-a ne mogu doletjeti.
Ako se taknemo uloge Rusije, ona je danas doista zainteresirana za
strateško partnerstvo s Amerikom, jednako kao i za razvoj vlastite
demokracije. Zato bi mogla razmisliti o tome kako pomoći
demokratskim pokretima u zemljama s totalitarnim režimima. I posve
bi mogla otkazati potporu takvim režimima, piše Gordon Han.