AU 12./13.X.-DS-ODOBREN RAT

AUSTRIJA DER STANDARD 12./13. X. 2002. Slobodan put za rat "Američkom kongresu zacijelo nije bilo lako: punomoć za primjenu sile protiv Iraka predsjedniku Georgeu W. Bushu ispala je doduše uvjerljiva, ali bila je sve drugo doli euforično dana. To ipak ovlaštenje Bushu pred Amerikancima i Amerikankama ne čini manje vrijednim, nego mu daje još veću težinu: kad parlamentarci plačući podsjećaju na Vijetnam, oslobađaju put ratu, tada nacionalna ugroza mora biti velika. Ili barem osjećaj nacionalne ugroze. Činjenica da taj osjećaj kojega realisti u SAD-u (primjerice mnogi vojni časnici) i skoro cijeli ostatak svijeta ne mogu potvrditi, ima posve konkretan razlog, Bush je jasno izgovorio u svojem govoru u Cincinnatiju početkom tjedna: prijetnja koja dolazi iz Iraka, danas je drukčija nego ranije, jer se dogodio 11. rujan 2001. Bushov uspjeh u narodnom zastupništvu nije važan samo za 'domaću uporabu' - na što je ukazao predsjednikov glasnogovornik Ari Fleischer kad je govorio o 'jakoj poruci' UN-ovom Vijeću sigurnosti. Najvši gremij UN-a sada mora samo paziti da uopće još ostane u igri: samostalan postupak SAD-a, što je Bush uvijek držao otvorenom opcijom, sada više nije zamisao koju zastupa nekolicina apostola rata oko predsjednika. Nalog kongresa - više apel nego zahtjev - da Bush mora nastojati dobiti međunarodni konsenzus, on će zbog teškog dobivanja autorizacije unatoč tomu ozbiljno shvatiti. Osobito su to naložili demokrati kao još moguće sredstvo za sprječavanje rata. Tekst rezolucije SAD-a, predočene Vijeću sigurnosti, ipak ima malo izgleda za odobrenje, ne samo zbog prijetnje silom koju su Francuzi željeli zamijeniti rješenjem s dvije rezolucije, nego i zbog konkretnih predodžaba SAD-a koje idu na okupaciju Iraka u svrhu njegova razoružavanja - američke postrojbe koje prate UN-ove inspektore oružja, mogućnost da se u svako doba postave zatvorene vojne zone i još više toga. Da bi se donijela rezolucija, morat će se dakle pokrenuti obje strane: no ipak je vrlo nevjerojatno da će Bush to učiniti još prije kongresnih izbora 5. studenog. Do tada su još duga tri tjedna - koja bi ipak trebalo izdržati zbog naloga za nastojanje oko konsenzusa. A zatim će se vidjeti. No ako s druge strane planovi koje se u petak moglo pročitati u New York Timesu odgovaraju stvarnosti, tada je opcija 'Razoružavanje Iraka od strane UN-a', među američkim stratezima istekla: poslije svrgavanja Sadama Huseina trebalo bi postaviti privremenu američku vojnu vladu - a to se ne može postići samo internim pučem, za to treba ući u zemlju. Hoće li SAD tada uistinu imati živaca započeti procese ratnim zločinima koji se odnose na rat Irak - Iran (1980.- 88.), vidjet ćemo. U najnovijem CIA-inom izvješću o iračkom oružju, sve primjene zabranjenog kemijskog oružja padaju u doba te suradnje, i vojne i tajnih služba, između Washingtona i Bagdada", piše Gudrun Harrer.