NJ 5. X. TAZ: HAAŠKI SVJEDOK

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 5. X. 2002. Za mir je potrebna istina "Prošlog su se tjedna u liku Srbina Slobodana Miloševića i Hrvata Stipe Mesića suočile ne samo dvije osobe već i dvije sasvim različite škole političkog mišljenja. Doduše, široki slojevi stanovništva u obje zemlje promatrali su razmjenu udaraca između nekadašnjeg srpskog i jugoslavenskog i aktualnog hrvatskog predsjednika kao boksački meč u kojem 'naš' borac treba što preciznije 'urazumiti' protivničkog borca. No, valja se nadati da Mesićevo svjedočenje pred haaškim sudom UN-a za ratne zločince ipak ostaviti trag. Nimalo ne iznenađuje okolnost da Milošević ne može priznati krivnju za raspad bivše Jugoslavije. Koristeći se propagandom koju je sam kreirao, nekadašnji jugoslavenski predsjednik bori se za svoj položaj i svoj osobni stav. Na svako ukazivanje na srpske zločine Milošević uzvraća ukazivanjem na zločine koje su drugi počinili nad Srbima. I ta taktika zasada nailazi na dobar odjek u najmanju ruku u srpskoj javnosti. Milošević ne želi i ne može priznati da je i srpski napad na Hrvatsku i onaj na Bosnu bio planiran do u detalje te da su ga koordinirale vojne i civilne vlasti; da je protjerivanje nesrba iz osvojenih područja bilo cilj a ne posljedica rata; te da je pritom svjesno prihvaćena mogućnost zločina koji bi se u tom kontekstu mogli dogoditi. Politički je cilj bilo proglašenje 'etnički očišćenih' područja 'srpskim teritorijem'. Taj je cilj uspješno i ostvaren - bar što se tiče Bosne, kao što još i danas pokazuje egzistencija Republike Srpske. Stipe Mesić dojmljivo je rasvijetlio vezu između tih čimbenika. Osuđujući čak i pred haaškim sudom zločine koje je počinila 'njegova' - dakle, hrvatska strana - i kritizirajući bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana zbog suradnje s Miloševićem u Bosni, Mesić se, doduše, upušta u sukob s nacionalistima u vlastitoj zemlji ali hrvatski predsjednik time pokazuje put i ostalim Hrvatima. Naime, tko uistinu želi mir, mora ponajprije priznati 'vlastite' zločine i suočiti se s njima. U Njemačkoj je taj proces trajao čitavu jednu generaciju. Činjenica da u Srbiji taj proces podupire tek malena, intelektualna manjina zaslužuje žaljenje. Borba protiv otrova pogrešne ideologije zahtijeva od srpskog društva pokretanje procesa koji će za nj biti bolan. Ostane li takvo kakvo jest, neće moći pronaći mir - ni samo sa sobom", smatra Erich Rathfelder.