ZAGREB/NEW YORK, 6. listopada (Hina) - Nikad nisam bila na otoku blizu francuske obale sve dok mi Joanne Harris nije stavila pijesak među ruke, stijene pod tabane i osvježavajući miris morske soli u nosnice.
ZAGREB/NEW YORK, 6. listopada (Hina) - Nikad nisam bila na otoku
blizu francuske obale sve dok mi Joanne Harris nije stavila pijesak
među ruke, stijene pod tabane i osvježavajući miris morske soli u
nosnice. #L#
Čitanje četvrtog romana Harris "Coastliners" pruža upravo takvo
iskustvo: opipljivo, osjetno, trenutno, piše kritičarka USA
Today.
"Coastliners" je epska priča ispričana u umanjenom mjerilu. Priču
iznosi Madeleine "Mado" Prasteau, koja se vraća na svoj rodni otok
Le Devin nakon 10 godina provedenih u Parizu.
Sam otok, njezin mrzovoljan otac, čudan zbir stanovnika i njihovih
razmirica, gotovo se uopće nisu promijenili. Dva sela, jedno na
jednom kraju otoka, drugo na drugom, nastavljaju sa starim
rivalstvom. Sve uzburkavaju promjenjive struje i plime koje obalu
čine nesigurnom.
Plime su nanijele pješčanu plažu u selo La Houssini te s njom i
nekoliko turista i određen imetak. Ali plime prijete opstanku sela
Les Salants.
"Promijenjena struja, nošena stotinu metara ulijevo ili udesno, za
jedan stupanj drugačiji smjer vjetra... Bilo koja od ovih stvari, u
bilo koje vrijeme može donijeti razoran preokret".
Upravo je to nastojanje da se preokrenu sudbine - hrabar napad
mještana na plimu i pijesak - ono što pokreće priču. I upravo tu
Harris pokazuje svoju snagu, dok vješto reda simbole poput ikona -
otok, pijesak, plimu i oseku, religiju, obitelj, suparništvo,
pohlepu, izdaju, iskupljenje.
Priča je jednostavna, iako njezino izlaganje otkriva složen
dijalog o osamljenosti i zajednici. Ljubavna priča zamršena je
lažima i dugo čuvanim tajnama koje vode zaplet. Glavni likovi su
živopisni, složeni i ponekad impresivni, a i sporedni su likovi
privlačni. Ali dva sela puna ekscentričnih likova mogu donijeti
zbrku.
Pa opet, Harris, autorica "Čokolade" i "Pet četvrtina naranče", ima
jedinstveni dar opisivanja: "Ovaj otok promijenio je oblik tisuću
puta. Pijesak ga obnavlja, izvijajući se oko otoka poput sireninog
repa, neprimjetno se krećući od jednog kraja na drugi, preokrećući
se, uzdišući, izvrčući se. Što god da se promijeni, pijesak će
uvijek biti tu".
(Hina) pgo bnš