NJ 18. IX. DPA: NJEMAČKOG KANCELARA IZABRAT ĆE MALENE STRANKE

NJEMAČKA DPA 18. IX. 2002. Njemačkog kancelara izabrat će malene stranke "Nakon izbora koji će biti održani predstojeće nedjelje nitko neće moći izabrati njemačkog kancelara bez pomoći malenih stranaka. I aktualni obnašatelj kancelarske dužnosti Gerhard Schroeder i njegov izazivač iz CDU/CSU trebat će partnera. Apsolutna je većina rijetkost u poslijeratnoj povijesti demokratske Njemačke. Legendarni kancelar Konrad Adenauer uspio ju je ostvariti samo jedan jedini put: 1957. g., na vrhuncu moći. No, čak je i tada u svoj kabinet uključio malenog partnera. U ostalim je slučajevima ulogu jezičca na vagi u pravilu igrao FDP. U većini slučajeva - ali ne uvijek - slobodarski demokrati pomagali su CDU/CSU da učvrste vlast. U razdoblju od 1969. do 1982. pomagali su socijaldemokratima. Liberali svjesno nisu razriješili neizvjesnost tko bi se nakon predstojećih izbora mogao okoristiti njihovom naklonošću. Sedam uvjeta - ponajprije radikalna smanjenja poreza - trebalo bi funkcionirati kao temelj za pregovore o koaliciji. Čelnik FDP-a Guido Westerwelle najradije bi pregovarao i sa Schroederom i sa Stoiberom. 'Ne nudimo bianco-ček ni CDU/CSU ni SPD-u jer se u tom slučaju ne bismo mogli nakon izbora izboriti za puno naših zahtjeva', glasi Westerwelleov credo. 'Samo jak FDP jamči promjenu politike', napominje on. Najnovije su ankete pokazale da je uzborni cilj od 18 posto biračkih glasova nedostižan. Nešto prije izbora cilj je variran u 'FDP umjesto zelenih i PDS-a'. Zeleni su se obvezali a ionako nemaju istinsku mogućnost izbora: četverogodišnji savez trebao bi biti nastavljen. Popularni čelni kandidat eko-stranke, ministar vanjskih poslova Joschka Fischer otklanja svaki trag sumnje u takav rasplet. No, neposredno uoči izbora stranka zelenih napisala je na jednom od letaka 'tko želi da na vlast dođe crveno-zelena koalicija, glasat će za Zelene!'. 'Naime, samo će ojačani Zeleni omogućiti nastavak crveno-zelene koalicije', istaknuto je na tom letku. Zeleni otvoreno očituju skepsu prema Schroederu koji bi mogao pokušati sklopiti savez i s FDP-om, žestoko kritiziranim u predizbornoj kampanji: 'Nikada nije sasvim izvjesno s kime će se udružiti SDP', napominju oni. Reformirani komunisti iz PDS-a smatraju se pak blokirajućom snagom za obje strane. 'Tko želi zaustaviti Stoibera a ne vjeruje Schroederu, mora glasati za PDS', ističe kao svoje geslo čelnica stranke Gabi Zimmer. 'Između ostalog, naš je cilj stvaranje pritiska kojem valja podvrgnuti crveno-zelenu koaliciju kako bi se stvorili uvjeti i za drugačiju politiku', dodaje ona. Anekete upućuju na sumnju da će nasljednici SED, komunističke stranke DDR-a, ponovo uspjeti ući u Bundestag. PDS pak očituje samopouzdanje. Ne ispuni li prohibitivnu klauzulu, PDS će ući u Bundestag na temelju tri izravna mandata, koji toj stranci osiguravaju pravo na dodatne mandate posredstvom stranačkih lista, kao što je bio slučaj 1994. g. Aktualni bi izbori mogli biti od ogromne važnosti za reformirane komuniste budući da istražitelji izbornih kretanja očekuju u nedjelju tijesnu utrku dva velika boka, pri čemu bi proces sastavljanja vlade mogao bar neizravno ovisiti o PDS-u. Ne uspije li PDS ući u parlament, potencijalnoj koaliciji bit će za vladajuću većinu dovoljno i osjetno manje od 50 posto glasova. Ako pak PDS ponovno uđe u parlament, nijedna potencijalna koalicija neće moći na kraju osigurati vladajuću većinu - ni crveno-zelena koalicija, ni SPD i FDP ni CDU/CSU i FDP. Takva pat-pozicija mogla bi uroditi potrebom za formiranjem nepopularne velike koalicije SPD-a i CDU/CSU. Naime, Schroeder je jasno dao do znanja da neće pristati da njegov izbor na kancelarsku dužnost osiguraju glasovi reformiranih komunista. PDS bi pak bio spreman glasati za njega kako bi onemogućio Edmunda Stoibera. SPD i CDU/CSU odavno su u svoje računice ukalkulirali mogućnost da male stranke pretmu velikima određeni broj glasova. Dok socijaldemokrati na lijevom rubu strahuju od PDS-a, CDU/CSU sumnjičavo prati poteze Schillove stranke koja u svojim nastupima koristi populističke tonove. No, njezin utemeljitelj, 'nemilosrdni sudac' Ronald Schill, vjerojatno će završiti na vrlo niskoj poziciji i neće uspjeti ući u parlament", napominje Norbert Hoyer na kraju analize.