FR-DE-analize-Izbori-Političke stranke-Parlament-Diplomacija francuska-afp od 4.9.02. o njemačkim izborima FRANCUSKAAGENCE FRANCE PRESSE - AFP4.IX.2002.Zeleni i četiri godine na vlasti: zbogom nadama"G. 1989., kada su utemeljeni,
njemački su se zeleni definirali kao 'protustranačka stranka'. Prvo sudjelovanje u saveznoj vladi u sklopu koalicije sa socijaldemokratima (SPD), potaknulo je njihovu želju za vlašću, ali je raspršilo mnoge njihove nade.Stranka koja je nastala iz pacifističkog i antinuklearnog pokreta, toliko je razvodnila svoju politiku da je dopustila slanje njemačkih vojnika u vojne operacije izvan zemlje.Prihvativši u travnju temeljni program za sljedećih dvadeset godina, zeleni su čak potvrdili tu preobrazbu, priznajući da se primjena sile 'ne može uvijek izbjeći'.Preobrazba nije bila bezbolna: g. 1999. ministra vanjskih poslova, zelenog Joschku Fischera, polili su bojom na kongresu u Biefeldu (zapad), gdje je potvrđeno njemačko vojno sudjelovanje na Kosovu.G. 2001., u prosincu, socijaldemokratski kancelar Gerhard Schroeder morao se uteći glasovanju o povjerenju kako bi neke zelene zastupnike - i zastupnike iz svoje stranke SPD-a - prisilio da glasuju za njemačko sudjelovanje u ratu protiv terorizma.
FRANCUSKA
AGENCE FRANCE PRESSE - AFP
4.IX.2002.
Zeleni i četiri godine na vlasti: zbogom nadama
"G. 1989., kada su utemeljeni, njemački su se zeleni definirali kao
'protustranačka stranka'. Prvo sudjelovanje u saveznoj vladi u
sklopu koalicije sa socijaldemokratima (SPD), potaknulo je njihovu
želju za vlašću, ali je raspršilo mnoge njihove nade.
Stranka koja je nastala iz pacifističkog i antinuklearnog pokreta,
toliko je razvodnila svoju politiku da je dopustila slanje
njemačkih vojnika u vojne operacije izvan zemlje.
Prihvativši u travnju temeljni program za sljedećih dvadeset
godina, zeleni su čak potvrdili tu preobrazbu, priznajući da se
primjena sile 'ne može uvijek izbjeći'.
Preobrazba nije bila bezbolna: g. 1999. ministra vanjskih poslova,
zelenog Joschku Fischera, polili su bojom na kongresu u Biefeldu
(zapad), gdje je potvrđeno njemačko vojno sudjelovanje na Kosovu.
G. 2001., u prosincu, socijaldemokratski kancelar Gerhard
Schroeder morao se uteći glasovanju o povjerenju kako bi neke
zelene zastupnike - i zastupnike iz svoje stranke SPD-a - prisilio
da glasuju za njemačko sudjelovanje u ratu protiv terorizma.
Ipak, zeleni se mogu pohvaliti velikim izbornim rezultatima. To za
nositelja njihove liste, Joschku Fischera znači da je stranka u
zadnje četiri godine bila 'pokretač reforme u Njemačkoj', potičući
SPD da istražuje područja kojima se sam nije odvažio približiti.
Među tim rezultatima je nagodba s industrijalcima o postupnom
napuštanju nuklearne energije, premda je razočarala velik broj
protivnika nuklearne energije koji je zapravo smatraju 'jamstvom
opstanka' atomskih centrala u sljedećih dvadeset godina.
Druga velika, izrazito zelena reforma je uvođenje ekološkog poreza
na energiju i na gorivo. Unatoč nepopularnosti u zemlji u kojoj je
automobil kultni predmet, nedavne katastrofalne poplave Dunava i
Labe, za koje se uglavnom okrivljuje klimatsko zatopljenje,
ponovno su ga aktualizirale.
Zeleni ministar okoliša Juergen Trittin kaže da je 'osobito
ponosan' na zamah koji je doživjela proizvodnja električne
energije pomoću vjetra koja se 'utrostručila za tri godine',
učinivši od Njemačke prvaka na tom polju.
Otkrićem prvih slučajeva kravljeg ludila u Njemačkoj koncem 2000.,
zeleni su imenovanjem Renate Kuenast dobili i mjesto ministra za
poljodjelstvo i zaštitu potrošača.
Uz umjerene rezultate u 'okretanju prirodnijem poljodjelstvu' za
koje se zauzima, g. Kuenast je morala rješavati mnoge agro-
prehrambene škandale, zalažući se u Bruxellesu za strože zakone na
području prehrambene sigurnosti.
No uspjeh zelenih u vladi ne zaustavlja se na tome: oni su također
postigli da se glasuje o 'homoseksualnom braku' i dosta su radili na
zakonu o useljavanju, kao i na reformi Zakona o državljanstvu.
Zahvaljujući najvećem adutu, Joschki Fischeru, najpopularnijem
političaru u zemlji, stranci u istraživanjima daju 6 do 8 posto
glasova na izborima. Dakle, može se nadati da će na parlamentarnim
izborima popraviti rezultat od 6,7 posto koji joj je 1998. otvorio
vrata saveznih ministarstava. Samo što ovaj put SPD možda neće
ostvariti rezultat koji bi bio dovoljan da opet predvodi sadašnju
koaliciju.
Brojke skrivaju drugu istinu: polagano osipanje tradicionalnog
biračkog tijela i članstva. G. 1998., stranka je imala 51.000
članova, a danas ih je 46.000", piše Yann Ollivier.