RFI 21. VIII. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 21. VIII. 2002. Tisak Sve izraženiji otpor američkoj intervenciji Iraku u svijetu i u Sjedinjenim Državama, otkriće masovnih grobnica u Afganistanu i Bliski istok - teme su kojima francuski tisak danas posvećuje najviše pozornosti. Liberation u uvodniku nalazi da argumenti američkog predsjednika Busha u prilog intervencije postaju sve tanji i to iz dva razloga. Koncept preventivnog i unilateralnog rata, čak i kada je riječ o terorizmu, ne može se prihvatiti ukoliko nema nepobitnog dokaza o opasnosti koja prijeti. Ovaj koncept dovodi u pitanje i tako oslabljeni međunarodni poredak i otvara prostor svakakvim neo- operacijama ili parakolonijalnim operacijama. Uz to američki ratni planovi nisu ni jasni ni uvjerljivi, a ni sasvim suvisli. Zbog toga nitko ne može reći kamo vodi intervencija niti procijeniti njezine rizike. A što ako je glavni razlog američke intervencije namjera Washingtona da preuzme kontrolu nad iračkom naftom i oslobodi se sve nepouzdanijeg saudijskog saveznika čija bi nafta tako izgubila strateško značenje, retorički se pita list. U svakom slučaju intervencija otvara više pitanja nego što otvara odgovora. Kako računati na potporu Rijada tijekom vojnih operacija? Kako isposlovati neutralnost Sirije i Irana, bezrezervno podržavajući izraelsko odbijanje palestinske države? Kako računati na potporu iračkih Kurda koji su nakon Zaljevskog rata bili ostavljeni na milost i nemilost Saddamovih snaga? Kako u slučaju pobjede kontrolirati Irak kada normalizacija Afganistana tapka u mjestu? Sva ta pitanja bez odgovora izazivaju ne samo skepticizam europskih saveznika već i podjele unutar Bushove ekipe i američke političke klase. Čini se kao da se opasan miris improvizacije i amaterizma širi iz Bijele kuće, zaključuje uvodničar. Liberation bilježi i da rat protiv terorizma više nije tabu tema ni u Americi kao što je to do sada bio. Nedavna rasprava u Senatu posvećena Iraku iznijela je na vidjelo da je prošlo vrijeme konsenzusa. Više kongresnika jasno se usprotivilo ishitrenoj intervenciji. Najznakovitije je ipak bilo očitovanje Brenta Scowcrofta koji je u Wall Street Journalu objavio tekst pod naslovom Ne napadajte Irak. Scowcroft je general u mirovini, ali važnije od toga - on je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Busha starijeg, čak i njegov bliski prijatelj. Prema američkim analitičarima, Scowcroft zna što radi. On želi djelovati na Busha mlađeg da odustane od intervencije. Da je predsjednik već donio odluku o intervenciji, on sigurno ne bi objavio ovaj članak, zaključuje američki dnevnik. Le Monde se bavi skandalom o tome da je u Afganistanu otkriveno više masovnih grobnica u kojima je pokopano stotine talibana, zarobljenika snaga Sjevernog saveza, saveznika protuterorističke koalicije tijekom rata protiv Al Qaide. Leševi su bačeni u jame, a teren izravnan buldožerima. Prema Newsweeku, koji se prvi bavio ovim slučajem, to je bilo dovoljno da se otvori istraga o ratnim zločinima, tim prije što se slučaj spominje i u jednom tajnom memorandumu Ujedinjenih naroda. No Le Monde se dokopao pisma jednog vojnog istražitelja glavnom tajniku UN-a Kofiju Annanu u kojem on ukazuje na sporost u otkrivanju počinitelja zločina. Ujedinjeni narodi su optuženi za potiskivanje ove afere, a Sjedinjene Države za pasivno sudjelovanje u zločinu. Iako je Pentagon prenio da niti jedan američki vojnik nije ništa čuo o ovom zločinu, brojni svjedoci to dovode u pitanje. Isto čini i Newsweek, pitajući se gdje su bile posebne američke snage kad se ugušilo stotine zarobljenih talibana koji su u kontejnerima bili prebacivani iz Kunduza prema zatvoru u Šeberghanu. One su bile raspoređene posvuda u malim skupinama, dakle bile su i uz snage generala Dostuma, čiji se vojnici sumnjiče za ove zločine, tvrdi američki dnevnik. Le Figaro se osvrće na izraelski plan djelomičnog povlačenja s palestinskih područja koje je već započelo odlaskom Tahala iz Betlehema. Prema uvodničaru, riječ je o izraelskom testu dobre volje za palestinske vlasti da zaustave samoubilačke atentate. Ukoliko Jaser Arafat zaista uhiti aktiviste ekstremističkih pokreta, povlačenjem vojske moglo bi se popratiti pravim političkim pregovorima. No pravo je pitanje zbog čega se izraelski premijer Sharon odlučio za popuštanje. Vjerojatno zbog toga što želi dobiti bodove u inozemstvu, pokazujući da mu je daleko od sna stvaranja 'velikog Izraela' više stalo do nesavršenog primirja nego do uspješne odmazde. Postoje međutim i drugi scenarij. Sharon nije mogao popustiti pritiscima predsjednika Busha koji nastoji prije otvaranja fronte u Iraku smiriti stanje na palestinskoj fronti. (RFI)