WP 2. IX. GENETSKI PREINAČENA HRANA GLADNIMA?

ologija SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 2. IX. 2002. Lažni strahovi potiču glad "Politika u pogledu promjene klime u Americi znači ekstremne desničare koji ignoriraju pouzdane znanstvene podatke, uz veoma loše posljedice za čovječanstvo. Politika u pogledu biotehnologije u Europi znači ekstremne ljevičare koji ignoriraju pouzdane znanstvene podatke, uz jednako loše posljedice. Tu je i novi preokret u razvoju stanja. Upravo kada summit UN-a s temom zaštite okoliša nudi priliku da se osramoti američki ekološki vandalizam, nesmotreno europsko ignoriranje prijeti stanovnicima Južne Afrike glađu. Zambija, čiji pregladnjeli stanovnici jedu granje i otrovne bobice, odbila je prihvatiti američku pomoć u hrani iz straha od biotehnologije kojom je hrana proizvedena. Ovo odbijanje je apsurdno jer Amerikanci jedu hranu uzgojenu uz pomoć biotehnologije godinama, bez ikakvih loših posljedica po njihovo zdravlje ili okoliš. No odbijanje je lako objasniti. Europska Unija odbija američki genetski modificirani (GM) kukuruz, navodeći tako Afrikance da sumnjaju u njegovu neštetnost. Osim toga, stajalište Europljana navelo je Afrikance da strahuju kako bi, ako dopuste da modificirani geni uđu u njihove zemlje, uvoz njihovih proizvoda na europska tržišta mogao biti zabranjen. Europska poruka protiv biotehnologije seže još dalje od Zambije. Nedavno su Zimbabve i Mozambik također odbili američku pomoć u hrani, popuštajući tek nakon što su postigli sporazum prema kojem će donirani kukuruz samljeti prije no što ga počnu dijeliti stanovnicima, kako bi spriječili farmere da ga ponovno sade. U mnogim siromašnim zemljama, stajalište Europe priječi korištenje genetski modificiranog sjemenja-drugim riječima, priječi inovaciju ključnog aspekta gospodarstva. To je kao da Europljani SAD-u govore: 'Uvest ćemo vaše automobile ako otpustite inženjere koji bi mogli poboljšati kvalitetu motora.' No glad u Zambiji predstavlja novo pogoršanje. Europsko stajalište je kao da govore Zambijcima: 'Nemojte poboljšavati proizvodnju vlastite hrane, a nemojte jesti niti stranu hranu.' Kada je Zambija prvi puta odbila hranu, Europljani su objavili kako neće intervenirati u ovoj prepirci. Tada, možda shvaćajući kako bi njihova reputacija mogla trpjeti, Europljani su sa zakašnjenjem informirali Zambijce kako je hrana iz SAD-a prikladna za konzumaciju. Ipak, europska djela govore više od riječi. 'Ako je Europa odbila genetski modificiranu hranu, zbog čega bismo ju mi prihvatili, samo zbog toga što smo siromašni?', kazao je nedavno zambijski predsjednik. Kao i oni Amerikanci koji odbijaju priznati kako je promjena klime činjenica, europski kritičari biotehnologije s prijezirom se odnose i prema znanstvenim standardima. Znaju kako nema dokaza za to da su genetski modificirani usjevi opasni, pa se pozivaju na nešto što se naziva 'principom predostrožnosti'; prema tom principu, nemamo dokaza zbog kojih bismo trebali odbiti te usjeve, ali ćemo ih iz predostrožnosti ipak odbiti. Britanski tehnofobi naveli su vladu da provede opsežne testove teoretske štetnosti tih usjeva. Ipak, ispitivanja su prekinuta energičnim napadima na eksperimentalne usjeve - čini se da tehnofobi ne žele da se njihove hipoteze ispitaju. Kada Europa sebi uskraćuje koristi biotehnologije to je jedna stvar; ona sebi može priuštiti da plaća veću cijenu hrane za svoje stanovnike. Sasvim je drugo stanje uskratiti Africi priliku da se sama nahrani. Dok opasnosti koje sa sobom nosi biotehnologija nisu dokazane, opasnosti neishranjenosti su neporecive. Jedno od troje djece u subsaharskoj Africi pothranjeno je i pati od posljedica koje variraju od mentalne retardacije do sljepoće. Osim toga, u slijedećih 30 godina broj svjetskog stanovništva porast će sa 6 milijardi na 8 milijardi, i te će ljude trebati nahraniti. To se može napraviti tako da se sijeku šume i sade usjevi na tom tlu. Ili tako da se poveća urod na farmama koje već postoje, uz pomoć nove tehnologije. U međuvremenu, biotehnologija ima još jednu prednost koja bi se trebala jako dopasti Zelenima: usjevi otporni na nametnike mogu smanjiti uporabu pesticida. Naprijed se može krenuti na dva načina: Europa bi se mogla opametiti - posebice u slučaju da nedavni uspon konzervativaca na izborima u Francuskoj i Nizozemskoj ovog mjeseca poprati sličan rezultat i u Njemačkoj. Dužnosnici u Europskom povjerenstvu prošle su godine pokušali ukinuti smiješan moratorij na odobrenje novih genetski modificiranih usjeva ali su se povukli nakon političke oluje. Ako europski izbori urode promjenom na europskom političkom vrhu - i ako Europljane počne peći savjest zbog Zambije koja skapava od gladi - možda će stari kontinent smisliti neka nova politička rješenja. Ako to ne naprave, SAD bi trebao prisiliti Europu da se opameti. Bushova trgovinska ekipa promišlja o izazovu europskom moratoriju na biotehnologiju pri Svjetskoj trgovačkoj organizaciji; SAD bi vjerojatno dobio podršku po tom pitanju jer je europska politika trgovinska prepreka koju ne opravdavaju ni znanost niti razum. Europljani bi, naravno, u tom slučaju vikali kako im Jenkiji guraju Frankenstein-hranu u usta, protivno njihovoj volji. Već je i glasina o trgovinskom izazovu navela lijevo usmjereni Guardian da u uvodniku objavi kako 'britanska vlada mora odlučiti između američkih korporacija, koje žele pristup europskim tržištima, i vlastitih građana, koji se boje nove tehnologije koja se čini nedovoljno ispitanom i prijetećom.' No istina je suprotna - biotehnologija je ispitana u mnogo navrata i otkriveno je da nije štetna. Ako Europljani zaista žele staviti na kocku svoju vjerodostojnost u ovoj prepirci, to im treba i dopustiti", piše Sebastian Mallaby.