THE GUARDIAN 2. IX. PRITIV NAPADAJA NA IRAK

VELIKA BRITANIJA THE GUARDIAN 2. IX. 2002. Bush protiv svijeta "Od Turske do Egipta, od Pakistana do Saudijske Arabije, niti jedna zemlja u islamskom svijetu nije uzor demokracije. Ograničavaju raspre i kažnjavaju neposluh. Ipak, križarski rat Georgea Busha protiv Iraka stvorio je uznemirujući paradoks. Islamski svijet razumije da je u politici, barem u vanjskoj politici, najvažnije biti iskren u javnosti. Riječi izgovorene u javnosti mogu biti važan sastojak mješavine pritisaka koje političari trebaju odvagnuti. Za razliku od ovoga, u Europi u kojoj postoji duga tradicija demokracije, ova opće poznata istina se odbacuje. Gerhard Schroeder jedini je čelnik koji je javno osudio planove SAD-a za napad na Irak. Drugi kriju svoje sumnje i govore dvosmisleno. Gotovo jednoglasno protivljenje islamskog svijeta takvom napadu još je važnije po tome što mnogi od najžešćih protivnika napada primaju američku pomoć ili zajmove Međunarodnog monetarnog fonda (što se često svodi na isto). Kada se saveznici protive Washingtonu (bez obzira na zaduženost), njihova je hrabrost impresivna. Predsjednici Pakistana i Egipta prošlog su tjedna jasno iznijeli svoje protivljenje. Turska je također objavila SAD-u kako nije zadovoljna Bushovim ratnim planovima. Bogate zemlje Zaljeva, kao Katar i Saudijska Arabija, učinile su isto. Kuvajt i Iran, dvije zemlje koje imaju najviše razloga da se boje Sadama Huseina jer je u prošlosti izveo invaziju na njihove zemlje, također se protive. Kontrast današnjeg stanja s onim iz 1991., kada je George Bush stariji oformio vojnu koaliciju protiv Iraka, veliki je. U to vrijeme ratni cilj SAD-a-istjerivanje Iračana iz Kuvajta koji su bili zaposjeli-bio je jasan. Trebao je obraniti nacionalni suverenitet države. Arapske države nisu bile oduševljene zbog toga što je vanjska, nearapska sila intervenirala u njihovoj regiji a postojali su i strahovi u pogledu toga koliko je daleko SAD otišao pokušavajući pronaći rješenje prije no što se odlučio na korištenje sile. Unatoč tome, postojao je čvrsti arapski konsenzus u pogledu potrebe da se na iračku invaziju odgovori jednakom mjerom. Ovog puta, cilj Busha mlađeg, 'promjena režima' u Iraku, preokreće pitanje nacionalnog suvereniteta naglavce i stvara presedan za buduće intervencije SAD-a protiv drugih vlada diljem svijeta. Bush mlađi razlikuje se od svog oca i po svom pristupu Izraelu. Dok je Bush stariji bio čvrst u odnosima s Izraelom, vršeći pritisak na njega da se pridruži Madridskoj konferenciji za regionalni mir na Bliskom Istoku, sadašnji je predsjednik mlak. Ismijan u crtanim filmovima u kojima upozorava izraelskog premijera, Ariela Sharona: 'Povuci se ili neću učiniti ništa', Bush ima pristranije stajalište u pogledu Izraela i Palestinaca od bilo kojeg američkog predsjednika prije njega. Zbog čega bi islamski čelnici pomagali čovjeku čiji su prioriteti na Bliskom Istoku tako daleko od njihovih? Colin Powell jučer je kazao kako je politika SAD-a ta da se inspektori oružja moraju vratiti i kako se svijetu trebaju pružiti informacije nužne za ozbiljnu raspru. Donald Rumsfeld, međutim, tvrdi kako će SAD krenuti u rat protiv Iraka sam ako to bude bilo potrebno. Druge zemlje, dodao je, shvatit će da je to bilo nužno nakon što napad bude proveden. To je u jednakoj mjeri arogantno koliko i krivo. Nema mnogo čelnika, uključujući i one arapske, kojima je stalo do Sadama. Da sutra pogine, regija ne bi bila zavijena u crno. To ipak ne znači da bi pozdravili stranu vojnu intervenciju koja bi za cilj imala njegovo uklanjanje. Ignoriranje njihovih prigovora sa sobom nosi rizik da se rat Georgea Busha pretvori u opasni 'sukob civilizacija'. A to je još jedan razlog zbog kojeg bi se europske vlade koje sumnjaju u Bushovu politiku trebale pridružiti svojim islamskim kolegama u javnim kritikama", stoji u uvodniku lista.