AU 2. IX. PR: SUKOB SAD-A I EU-A POPRIMIO JE OZBILJNE RAZMJERE

AUSTRIJA DIE PRESSE 2. IX. 2002. EU - SAD: transatlantska obiteljska svađa neće ostati bez posljedica "Javna očitovanja o prijateljstvu čelnih europskih i američkih političara, koja se pojavljuju u gotovo tjednom ritmu, razotkrivaju pravo stanje stvari u američko-europskim odnosima. Naime, ta bi očitovanja trebala zataškati dosada najtežu obiteljsku svađu koja se proširila na brojne teme. Dok se politička vodstva s obje strane Atlantika uzdržavaju verbalnih napada, na razini političkih ravnatelja u ministarstvima već se tjednima vode žestoki sporovi. Danas su čak i najbliži saveznici SAD-a ljuti zbog drskosti Bushove vlade u sukobima poput onog oko novog vojnog udara na Irak odnosno oko ustoličenja Međunarodnog kaznenog suda. Nezadovoljstvo tinja čak i u britanskoj vladi, obično najpouzdanijem europskom partneru SAD. U nedavnom interviewu za BBC nekadašnji američki izaslanik na Balkanu i veleposlanik pri UN Richard Holbrooke locirao je pet-šest članova vlade i pouzdanika iz okruženja premijera Tonyja Blaira, koji su otvoreno izrazili ljutnju što američka vlada dovoljno ne cijeni Blairovo solidariziranje u pitanju Iraka. Naime, umjesto da vodi računa o najbližim partnerima, vlada pod vodstvom Georgea W. Busha sve više tretira vlastite interese kao jedino mjerilo vlastite trgovinske i vanjske politike. Aktualna rasprava o Iraku nije prvi primjer pokušaja Bushovih stručnjaka za vanjsku politiku da uspješno izazovu podjelu među Europljanima. Opetovano su uspijevali bilateralnim putem osigurati potporu pojedinih vlada i time jačati pritisak na ostale članice EU-a. U takvim slučajevima - kao što je bio slučaj i ovog vikenda na sastanku europskih ministara vanjske politike - nemoćno Povjerenstvo EU-a i ništa moćniji koordinator EU-a za vanjsku politiku Javier Solana bezuspješno pokušavaju pridobiti sve članice za zastupanje zajedničkog stava. Najbolji je primjer bio trgovinski sukob oko američkih carina na uvoz čelika, oko čijeg se stišavanja u međuvremenu angažirala i sama Amerika. U tom je pitanju Washington uspio već uoči same odluke privući na svoju stranu velike vlade poput njemačke ili britanske. Time je spriječena uistinu snažna protuakcija Europljana. EU ne uspijeva održati svoje pozicije. Sjedinjenim Državama previše lako polazi za rukom zabiti klin među europske države. U međuvremenu je identična igra započeta i u sporu oko ustoličenja Međunarodnog kaznenog suda: prvo je Europska unija složno ljutito reagirala na zahtjev Sjedinjenih Država da budu donesene posebne odredbe za američke vojnike, pri čemu Washington nije zazirao ni od ucjena. Tada je pozicija EU počela mekšati. Po navodima jedne visoke američke dužnosnice neke su članice EU u međuvremenu 'neformalno' zajamčile Sjedinjenim Državama sklapanje bilateralnih sporazuma o neizručivanju američkih državljana MKS- u. Time je zabijen klin u zajedničku poziciju EU. Amerikanci su se zlurado smješkali. Apel bruxelleskih diplomata da se EU mora jedinstveno suprotstaviti pokušaju SAD da potkopa autoritet MKS-a sve više nalikuje vapaju u pustinji. I sastanak u danskom gradu Helsingoeru pokazao je da ministri vanjskih poslova članica EU-a uspijevaju prihvatiti još samo neodređene formulacije, kojima pokušavaju prikriti vanjskopolitičku katastrofu. U Europi su unutarpolitički interesi često suprotstavljeni vanjskopolitičkim uspjesima. SAD si po tvrdnjama diplomata mogu danas dopustiti gotovo sve budući da je vanjska politika EU-a preslaba da im se suprostavi. Bilo da je riječ o njemačkom kancelaru, kojem u jeku predizborne kampanje odgovara da neizravno upozorava na opasnu ratobornost Amerikanaca; ili o francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu koji ponovno propagira svoje jako individualne vanjskopolitičke zamisli: zajednička europska vanjska politika prečesto se srozava na razinu unutarpolitičkog dječjeg igrališta. Po mišljenju izraelskog politologa Shloma Avinerija, najveći deficit Europljana predstavlja njihova manjkava spremnost na vanjskopolitičku suradnju. 'Sve dok EU ne progovori jednim glasom i ne pokaže uvjerljivu vojnopolitičku udarnu snagu, SAD je neće shvaćati ozbiljno', izjavio je Avineri ovog tjedna na okruglom stolu, upriličenom u okviru Europskog foruma u Alpbachu. 'Europa si ne može priuštiti da vodi četiri, pet ili čak 15 različitih vanjskih politika. Mora nastupati jedinstveno', naglasio je Avineri. Iako raste ljutnja zbog besramne američke uporabe europske nesposobnosti, odgovorni u Bruxellesu znaju da izvor gotovo svih problema leži u samoj Europi. Visoki dužnosnici u timu Javiera Solane frustrirani su što je njihov uspješan rad u politici prema Balkanu zasjenili unaprijed na neuspjeh osuđeni vanjskopolitički promašaji poput onog na Bliskom Istoku. Njihova je stvarnost naporan rad na koordinaciji, u okviru kojeg uz interese pojedinih država moraju voditi računa i o interesima bliskog partnera, SAD-a. Katkad uspijevaju usprkos brojnim preprekama postići genijalne uspjehe kao što je bio slučaj s izručenjem Slobodana Miloševića haaškom sudu za ratne zločince. Doduše, u većini je slučajeva usuglašavanje zajedničke vanjskopolitičke pozicije EU-a mukotrpan posao - čak i kada su u pitanju detalji. 'Kada molim State Department da mi prenese službeni stav o nekom pitanju, dobivam sljedeći odgovor: izvijestit ću Vas o tome sutra', pripovijeda koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Europe Erhard Busek. 'U Bruxellesu pak sastavljanje odgovora na upit traje tjednima a odgoori su zatim nezadovoljavajući i obično slijede ovu shemu: pola je članica za a pola protiv. Štogod Vi radili, mi ćemo Vas kritizirati', tumači Busek. Iako su SAD naučile izvlačiti korist iz grešaka Europljana, i Amerikance nervira neučinkovitost na drugoj obali Atlantika. 'Europljani su tako beznadni birokrati da gotovo i ne mogu brzo reagirati', kritizirao je nedavno državni tajnik u američkom ministarstvu vanjskih poslova Arthur Dewey. Upitan o suradnji u Afganistanu, Dewey je smjesta ukazao na još jedan bitan deficit vanjske politike EU-a - riječ je o manjkavoj spremnosti na financijski angažman. 'Problem je kod Europljana to što nam je za tu humanitarnu operaciju potreban pouzdani partner', kazao je Dewey. Koliko god bila utemeljena, kritika američkih diplomata odavno je - popraćena drskim nastupima Bushove vlade - izazvala u Europskoj uniji i opasan efekt solidariziranja. Stručnjaci strahuju da taj efekt neće rezultirati otklanjanjem vlastitih nedostataka već novim antiamerikanizmom. Među europskim intelektualcima poput Guentera Grassa već se ponovno prevladalo stajalište da je oportuno opominjati na 'kritičkiji odnos' prema Sjedinjenim Državama. Neobično je da se nakon 11. rujna odnos između SAD i Europe nije poboljšao već pogoršao, analizirao je nedavno francuski list Le Monde" a na kraju članka prenio Wolfgang Boehm.