FRANCUSKA-LE MONDE OD 31.8.02. SASTANAK U HELSINGORU

FRANCUSKA LE MONDE 31.VIII.2002. U sukobu s SAD-om petnaestorica nastoje sačuvati jedinstveno stajalište "Susret u Helsingoru ulazi u tradiciju Europske unije: na prvoj sjednici novog predsjedateljstva ministri vanjskih poslova petanestorice okupljaju se na neslužbenom skupu, ali ne donose odluke. No izgled vara, napose kada se takav susret događa u teškim međunarodnim prilikama i zato što je Danska, predsjedateljica Unije od 1.VII., zapravo odgovorna za zaključenje povijesnog pitanja proširenja kojim će se Unija do 2004. s petnaest proširiti na oko dvadeset pet članova. Događaj je potaknuo mnoge prepirke među Europljanima, jer se treba dogovoriti o financiranju velike Europe, što znači početi rješavati osjetljivo pitanje zajedničke poljodjelske politike. Uz to će se, kada je riječ o vezama sa Sjedinjenim Državama, na kušnju staviti solidarnost među petnaestoricom o barem trima pitanjima: o želji koja se pripisuje Washingtonu da na koncu pokrene vojnu ofenzivu protiv Iraka, o Bliskom istoku i o Međunarodnom kaznenome sudu (MKS). U Helsingoru će ministri vanjskih poslova nastojati da postignu napredak u utvrđivanju zajedničkog stajališta, u času kada Amerika upravo želi iskoristiti njihove razlike. Kada je posrijedi Irak, jako oprezno stajalište petnaestorice za sada potkrjepljuje nesloga u američkoj upravi i ratničke izjave dopredsjednika 'Dicka' Cheneyja koje se smjenjuju s oprezinijim izjavama predsjednika Georgea W. Busha i državnog tajnika Colina Powella. Katastrofalni scenarij ovog prvog (Bagdad će 'vrlo brzo' nabaviti nuklearno oružje i htjet će zagospodariti Bliskim istokom) nije uvjerio Europljane koji bi pak bili sretni da se riješe Sadama Huseina, a pojedine zemlje žele sačuvati svoje veze s Washingtonom. Velika Britanija, po običaju, osamljena je u svojoj nekritičnosti prema američkoj politici, dok mnoge zemlje odobravaju legalističko stajalište Francuske i Njemačke koje drže da upletanju protiv Iraka mora prethoditi rezolucija UN-ova Vijeća sigurnosti. Solidarnost petnaestorice slaba je i u svezi s Bliskim istokom. Sučeljeni s američko-izraelskom željom da se marginalizira Jaser Arafat, Europljani i dalje pružaju potporu predsjedniku Palestinske samouprave, svjesni ipak da moraju razmišljati o njegovu nasljedniku. Potvrdili su da sigurnosni plan vlade Ariela Sharona pod nazivom 'Prvo Gaza' nije uspio i žele sačuvati europsku inicijativu. Tako će danski ministar vanjskih poslova Per Stig Moeller od ponedjeljka do srijede proputovati Bliskim istokom kako bi predstavio novi mirovni plan EU-a koji bi do 2005. trebao omogućiti stvaranje neovisne palestinske države. Plan uključuje tri faze: prva je do palestinskih izbora u siječnju, kada se moraju riješiti pitanja sigurnosti i jamčiti palestinska sloboda kretanja i okupljanja; druga je od izbora do uspostave privremene palestinske vlade 2003; treća će faza dovesti do stvaranja palestinske države 2005. Međutim, na koncu je najbolnije pitanje o Međunarodnom kaznenom sudu. SAD koji je odbio priznati tu ustanovu, pojačava pritisak na saveznike kako bi postigao bilateralne sporazume kojim će se Amerikanci izuzeti od mogućeg progona MKS-a. Petnaestorica su svjesna da bi odobriti takav prijedlog (koji su prihvatili Izrael i Rumunjska) značilo odbaciti težnje koje su dovele do osnutka tog suda univerzalne namjene; ali i tu se mnoge prijestolnice ne žele sukobiti s SAD-om. London želi postići nagodbu kako bi 'sačuvao obraz' Amerike, dok Berlin i Pariz, barem u ovoj fazi, kažu kako se ne žele pogađati oko načela. U Helsingoru je doista riječ o 'diplomaciji'"..., izvješćuje Laurent Zecchini.