SI-HR-KOMENTARI-Politika-Diplomacija slo 22.VIII.-delo-slovensko-hrvatski problemi SLOVENIJADELO22. VIII. 2002.Slovensko-hrvatska asimetrija"Tko kaže da bi odluka o arbitraži ili dogovor o provedbi malograničnog sporazuma sredili
slovensko-hrvatske odnose? Nije ih sredio nijedan dosadašnji dogovor ni sporazum. Jedva bi se konačno dogovorili o operativnosti malograničnog sporazuma, već bi nastalo novo stanje i dodatno zamrsilo odnose. Kad to samo netko poželi.Recimo da bi se Slovenija i Hrvatska već sutra usuglasile o arbitraži. Kakav bi režim u godinama do konačne presude prevladavao na moru i uza zadnje kilometre Dragonje? Ili: kad bi sutra počeo vrijediti malogranični sporazum - dokle bi smjeli ribariti slovenski ribari bez dozvola, a odakle oni s dozvolama? Među državama još od 1994. godine postoji sporazum o izlovu plavih riba, no Hrvati su osim cijene za ulovljene ribe postavili još i takve uvjete da sporazum tako reći nije ni bio ostvarljiv.Hrvatska postupno ali ujedno oprezno i lukavo, s taktikom manjih ili većih koraka, očito cijelo vrijeme provodi svoje. Tako je i dalje gradila kontrolnu točku u Sečovlju o kojoj sada u hrvatskoj
SLOVENIJA
DELO
22. VIII. 2002.
Slovensko-hrvatska asimetrija
"Tko kaže da bi odluka o arbitraži ili dogovor o provedbi
malograničnog sporazuma sredili slovensko-hrvatske odnose? Nije
ih sredio nijedan dosadašnji dogovor ni sporazum. Jedva bi se
konačno dogovorili o operativnosti malograničnog sporazuma, već bi
nastalo novo stanje i dodatno zamrsilo odnose. Kad to samo netko
poželi.
Recimo da bi se Slovenija i Hrvatska već sutra usuglasile o
arbitraži. Kakav bi režim u godinama do konačne presude prevladavao
na moru i uza zadnje kilometre Dragonje? Ili: kad bi sutra počeo
vrijediti malogranični sporazum - dokle bi smjeli ribariti
slovenski ribari bez dozvola, a odakle oni s dozvolama? Među
državama još od 1994. godine postoji sporazum o izlovu plavih riba,
no Hrvati su osim cijene za ulovljene ribe postavili još i takve
uvjete da sporazum tako reći nije ni bio ostvarljiv.
Hrvatska postupno ali ujedno oprezno i lukavo, s taktikom manjih
ili većih koraka, očito cijelo vrijeme provodi svoje. Tako je i
dalje gradila kontrolnu točku u Sečovlju o kojoj sada u hrvatskoj
javnosti nema više nikakve dvojbe da to nije granični prijelaz.
Tako je u travnju ove godine iznenada odlučila da će svijetu
dokazati kako vlada polovicom zaljeva. Pri tomu ju nije briga kako
shvaća konvenciju o pomorskom međunarodnom pravu. Čak je i hrvatski
ministar vanjskih poslova Tonino Picula uvjeren da hrvatsko more
seže do crte po sredini. Zašto bi onda uopće bila potrebna
arbitraža, ako je granica na moru Piculi već jasna?
Zbog svega što se između Slovenije i Hrvatske događa već dobrih
deset godina i zbog toga što se promijenilo od travnja ove godine
(hrvatski su ribari bez ikakvih posljedica izjavili da će posred
Piranskog zaljeva postaviti bombe, da će dakle u tom poslovično
snošljivom prostoru započeti nasilne akcije), tvrdimo da je
razlika između Slovenije i Hrvatske prevelika da bi rješenje bilo
moguće po jednostavnoj slovenskoj (ili europskoj) logici -
jednostavnim diplomatskim sporazumijevanjem. Uobičajeno
sporazumijevanje očito nije donijelo rezultata. To su sada
uvidjeli i u Gregorčičevoj 25 u Ljubljani, iako pravi odgovor na
hrvatsko ponašanje još nisu javno objavili.
Predstavnici slovenske države do sada su unatoč svim velikim
šikaniranjima glasno obećali Hrvatskoj diplomatsku pomoć kod svih
integracija, kod svih takvih ili drukčijih odnosa u međunarodnoj
zajednici. Ni tako grubi potezi hrvatskih nacionalista koji
uživaju priličnu potporu u Zagrebu, ne ometaju slovensko
altruistično razumijevanje prema južnoj susjedi.
Slovenija ima previše slabih točaka zbog kojih napokon zapravo
zaslužuje grubu i cijelo vrijeme promjenjivu hrvatsku politiku. A
kakve su slovenske mogućnosti u dokazanoj asimetriji slovensko-
hrvatskih donosa koja jasno odražava granicu između europske škole
snošljivosti, popuštanja, trgovanja i tvrdog balkanskog stila? Ako
Slovenija u svijetu neće imati prijatelja ili ako sama ne bude
dovoljno domišljata da se odluči na odgovarajući odgovor, bolje je
da već sutra potpiše granicu po sredini zaljeva, iako tamo nikada
nije ni bila. Ali neka idućih godina očekuje nove dosjetljive
poteze svoje susjede.
I ova naša potonja ima prijatelja koji očito nisu najnaklonjeniji
Sloveniji. Još prije više godina neki su pripadnici talijanske
narodnosti iz Istre tvrdili da će Slovenija i Hrvatska istodobno
ući u Europsku uniju. Sada se tadašnjim vidovnjacima pridružio i
koruški pokrajinski poglavar Haider koji sudi da je Hrvatska čak
bolje pripremljena za Europu nego Slovenija. Ti primjeri nisu
usamljeni. Istarski ribari ne bi se usudili zveckati bombama u srcu
Europe kad ne bi imali stričeve u Zagrebu. A zagrebački 'stričevi'
ne bi se usudili kumovati takvim prijetnjama kad ne bi imali
odgovarajućih došaptača po Europi. Zato odnosi u zaljevu i oko
njega nisu tako beznačajni kako neki rado govore.
Slovenska diplomacija ima dakako više mogućnosti za odgovor. Baš se
ništa ne vidi da dosadašnji kulturni, europski nastrojen i snošljiv
odnos bitno pomaže uređenju odnosa. Dostajalo je angažirati
skupinu nezadovoljnih ribara da Slovenci postanu hrvatski problem
broj jedan, i tko zna kakav će korak sutra napraviti hrvatski
'neznanci'", zaključuje komentator lista Boris Šuligoj.