FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

US 19. VIII. WASH.POST - BRZEZINSKI O INTERVENCIJI

US-IQ-superisla, intervencija-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi us 19. VIII. wash.post - brzezinski o intervenciji SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST *19. VIII. 2002.Ako se moramo boriti"Ako dođe do rata, on treba biti vođen tako da opravdava globalno predvodništvo SAD-a i, istovremeno, doprinosi odgovornijem sustavu međunarodne sigurnosti. U skladu s time treba slijediti nekoliko ključnih koraka:1) Predsjednik mora iznijeti, u govoru naciji, temeljit, razborit argument, bez slogana, glede posebnosti prijetnje. Trebaju biti iznijeti detaljni dokazi da je prijetnja teška i neposredna. Isto tako je potrebno objašnjenje zašto se jednog člana 'osovine zla' smatra većom prijetnjom od drugih. Predsjednikov argument, isto tako, treba služiti kao temelj za ozbiljna i temeljita savjetovanja s Kongresom i ključnim saveznicima, kao i drugim zainteresiranim državama.2)Iračko prkošenje međunarodnoj zajednici središnje je pitanje oko kojega bi se svijet trebao brinuti. Fokus brige SAD-a mora biti na oružju za masovno uništavanje kojega Irak tajno nastoji proizvesti kršeći rezolucije UN-a, a ne na Saddamu Huseinu osobno. Uz to, što se tiče iračkih oružja za masovno uništavanje, isto tako se mora
SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 19. VIII. 2002. Ako se moramo boriti "Ako dođe do rata, on treba biti vođen tako da opravdava globalno predvodništvo SAD-a i, istovremeno, doprinosi odgovornijem sustavu međunarodne sigurnosti. U skladu s time treba slijediti nekoliko ključnih koraka: 1) Predsjednik mora iznijeti, u govoru naciji, temeljit, razborit argument, bez slogana, glede posebnosti prijetnje. Trebaju biti iznijeti detaljni dokazi da je prijetnja teška i neposredna. Isto tako je potrebno objašnjenje zašto se jednog člana 'osovine zla' smatra većom prijetnjom od drugih. Predsjednikov argument, isto tako, treba služiti kao temelj za ozbiljna i temeljita savjetovanja s Kongresom i ključnim saveznicima, kao i drugim zainteresiranim državama. 2)Iračko prkošenje međunarodnoj zajednici središnje je pitanje oko kojega bi se svijet trebao brinuti. Fokus brige SAD-a mora biti na oružju za masovno uništavanje kojega Irak tajno nastoji proizvesti kršeći rezolucije UN-a, a ne na Saddamu Huseinu osobno. Uz to, što se tiče iračkih oružja za masovno uništavanje, isto tako se mora iznijeti uvjerljiv argument zašto, prema gledanju SAD-a, odvraćanje više nije dovoljno. Često navođena, ali u osnovi demagoška, formula da je Husein koristio oružja za masovno uništavanje (plin) protiv vlastitog naroda zanemaruje činjenicu da on ta oružja 1991. nije koristio ni protiv postrojbi SAD-a ni protiv Izraela, koji su oba imali mogućnost vršenja odmazde, dakle, odvraćanja. 3) Sjedinjene Države moraju preuzeti vodstvo u oblikovanju detaljnih nacrta za istinski nametljive i sveobuhvatne inspekcije režima, kakve bi odredile pravila igre iračkog prihvaćanja volje međunarodne zajednice. Europski američki saveznici teško bi se mogli ne složiti s takvim pristupom, dok bi iračko opiranje, bilo izravnim odbijanjem ili nastojanjima da se poslije sabotira proces inspekcije, tada pružilo izrazito legitiman casus belli za vojnu akciju. 4) Dok se Sjedinjene Države pripremaju za rat, moraju postati aktivnije u umirivanju izraelsko-palestinskog sukoba vršeći pritisak na obje strane. Sadašnje udaljavanje između Ariela Sharona i Yassera Arafata poništilo je veliki dio napretka postignutog nakon Osla od strane Yitzaka Rabina i Arafata, i nanijelo velike patnje izraelskom i palestinskom narodu. Bez ozbiljnog napora Bushove administracije da Izraelce i Palestince pogura prema miru, postoji veliki rizik da bi se na napad SAD-a na Irak u regiji (a vjerojatno i u Europi) gledalo kao na američko- izraelsko nastojanje da se nametne novi poredak na Bliskom i Srednjem istoku bez obzira na iračke ili palestinske civilne žrtve. 5) Sjedinjene Države moraju ubrzo početi rasprave sa svojim saveznicima kao i drugim zainteresiranim silama, uključujući i arapske prijatelje, glede možebitnih poslijeratnih rješenja za Irak, uključujući i produljenu zajedničku sigurnosnu nazočnost i planove za međunarodno financiranje i društveni oporavak zemlje. Tako bi se i pojačala i vjerodostojnost odlučnosti SAD-a da uporabi silu u slučaju da se nenasilno rješenje pitanja pokaže nemogućim. Iz gornjeg slijedi da postoji i pogrešan način za Ameriku da započne rat. On se može iznijeti vrlo kratko: 1) Početak rata ne treba odlučiti predsjednik sam sa samo nekoliko svojih službenika, bez obzira na američko ili svjetsko javno mišljenje. 2) Javnu potporu ne treba proizvoditi stvaranjem straha ili demagogijom, od čega bi dio poticale strane koje imaju strateške interese u poticanju američko-arapskog neprijateljstva. Posebno uznemirujuće, u vezi s time, bilo je novinsko izvješće da neki članovi Pentagonovog savjeta za obrambenu politiku zagovaraju, uz rat s Irakom, sukobljavanje u odnosima SAD-a i Saudijske Arabije. 3) Rat ne treba početi neočekivano, nego treba biti posljedica iskazane nespremnosti Iraka da prihvati međunarodna pravila. Iznenadno pokretanje rata moglo bi mnoge u svijetu navesti da opravdaju neku iračku odmazdu koja bi uslijedila protiv Amerike ili Izraela, pa čak i s oružjima za masovno uništavanje, i isto tako moglo bi dati opasan primjer za svijet koji bi, u osnovi, bio darwinovski međunarodni sustav obilježen iznenadnim, preventivnim napadima. Rat treba voditi brižnom pozornošću spram minimaliziranja civilnih žrtava, posebice obzirom na u inozemstvu rašireno gledanje da su od SAD-a poduprte sankcije već teško i nepošteno pogodile iračko stanovništvo. Konačno je ulog nešto mnogo veće od Iraka: to je narav međunarodnog sustava i uloga u njemu uvelike najmoćnije države. Ni Bijela kuća ni američki narod ne trebaju zanemarivati činjenicu da će američki neprijatelji, bez obzira što će se dogoditi, učiniti sve što je moguće kako bi Sjedinjene Države predstavile kao globalnog gangstera. No bez poštovanog i legitimnog provoditelja zakona , globalna sigurnost mogla bi biti u ozbiljnoj opasnosti. Amerika stoga mora ići po tankoj žici pri određivanju kada, pod kojim okolnostima i kako djelovati, kao takva, pri započinjanju uporabe sile", piše Zbigniew Brzezinski.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙