NJ 14.VIII.-BERLINER ZEITUNG SAD,RUSIJA I IRAK

NJEMAČKA BERLINER ZEITUNG 14. VIII. 2002. Za Rusiju bi rat mogao biti posao "Američki predsjednik George W. Bush upustit će se u rat protiv Iraka samo pod uvjetom da Rusija ne uloži prigovor, napisao je američki strategijski stručnjak i savjetnik američkog ministarstva obrane Edward N. Luttwak krajem prošle godine u časopisu 'Zeit'. Do sada malo toga govori u prilog činjenici da bi se Rusija mogla složiti s američkim napadom. Ministar obrane Sergej Ivanov - blizak suradnik predsjednika Vladimira Putina - unedogled ponavlja da Moskva neće poduprijeti vojni postupak protiv Iraka. Putin sam se o tomu još nije izjasnio. Protiv potpore vojnog postupka SAD-a govori niz argumenata: Rusija je drugi po važnosti trgovački partner Iraka. Veliki dio poslova u okviru UN-ovog programa 'Nafta za namirnice' Irak je obećao Rusiji. Osim toga, Bagdad je ruskim poduzećima ustupio obnovu svoje infrastrukture. Opseg narudžbe iznosi 40 milijarda dolara. Saddam Husein osim toga Rusiji duguje osam milijarda dolara za isporučeno oružje, djelomično još iz ugovora nekoć sklopljenih sa Sovjetskim Savezom. Taj bi dug Irak među ostalim pokrio i koncesijama za naftu. Planirana su ulaganja u milijardama. Ruska bi naftna poduzeća mogla utjecati na Putinovu politiku prema Iraku. Ako Putin pristane na američki napad, ona bi ga morala uvjeravati. U svakom će slučaju njegova odluka manje ovisiti o vanjskim nego o unutarnjim političkim razmišljanjima. I moskovsku bi političku elitu teško bilo pridobiti za pohod na Irak. No Putinov bi izbor mogle odrediti gospodarske koristi koje bi Rusija izvukla iz rata protiv Iraka. Jer posve se lako može zamisliti da bi Moskva svoj pristanak na rat protiv Iraka mogla posrebriti većom prodajom svojih sirovina. Tijekom sastanka na vrhu u Moskvi u svibnju, George W. Bush i Vladimir Putin potpisali su 'Izjavu o novom energetskom dijalogu'. Ona obuhvaća američka ulaganja u razvitak i osuvremenjivanje postrojenja za prijenos zemnog plina i nafte, među ostalim u Sibiru i na dalekom Istoku. SAD traži mogućnosti da se oslobodi ovisnosti o isporukama sirove nafte iz Saudijske Arabije i zaljevskih država. Rusija bi se kao partner ponudila za ovakav pothvat: kriza rublja 1998. smanjila je proizvodne troškove u zemlji, istodobno je cijena sirove nafte na svjetskom tržištu porasla. U međuvremenu uglavnom privatizirani ruski naftni koncerni ulagali su u osuvremenjivanje svojih postrojenja, proizvodnja je rasla i donosila velike dobiti. Bum izvoza sirovina traje već treću godinu. Za Rusiju sretan razvitak: unosan posao s naftom katapultirao je gospodarski rast u neslućene visine. Stručnjaci su ipak već na početku tog razvitka upozoravali da se temeljni strukturni problemi ruskog gospodarstva time neće riješiti. 'Moscow Times' nedavno je javio da je rusko gospodarstvo ponovno pred krizom: rast se usporio, ulaganja su sa 17,7 posto 2000. godine pala na sadašnjih 1,8 posto a plaće su u istom razdoblju povećane za 20 posto. Predsjednik Putin je već prigovorio da će gospodarski rast s vjerojatnih 3,6 posto ove godine zaostati za očekivanjima za 3,8 posto. Uza stalno loše prognoze, Putin bi mogao doći u iskušenje da kapital za potrebna ulaganja donese u zemlju preko naftnih poslova s SAD-om - trgovina koja bi mogla poprimiti neslućene razmjere. Pristanak Rusije na vojni udar protiv Saddama Huseina mogao bi Georgea W. Busha nešto stajati", zaključuje Katja Tichomirowa.