NJ 13.VIII.-SZ GOSPODARSTVO SAD-A

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. VIII. 2002. Kriza s druge strane rata "Kad je George Bush postao predsjednik, gospodarstvu nije trebao slati poruku, jer je funkcioniralo samo. Otad je prošlo 19 mjeseci, vrijeme u kojemu se vlada bavila svim drugim, samo ne općenitim gospodarsko-političkim konceptom. No sada osjeća svoje propuste, jer Amerika se umorila od bavljenja samim sigurnosnim pitanjima i ratom protiv terora. Mnogo mjeseci neprekidnih Jobovih poruka iz gospodarstva smrvili su i optimizam na uspjeh naviklih Amerikanaca i oni u međuvremenu zahtijevaju političku perspektivu ekonomije. Sve što Bush sada poduzima u gospodarskoj politici, rođeno je iz nevolje, izgleda slučajno i bez perspektive. Bushov najviši gospodarstvenik, ministar financija Paul O'Neill, odavno slovi kao najveći problem u kabinetu. Kad progovori, redovito ga treba ispravljati, popravljati ili usmjeriti, kao zadnji put kod pomoći Brazilu od strane Međunarodnog monetarnog fonda. Za danas, u utorak, predsjednik poziva 200 sponzora i gospodarskih stručnjaka u blizinu svojega ranča u Teksasu, kako bi ulaštili njegov oštećeni imidž gospodarstvenog političara, dopušta ulazak jednom poštaru, jednom smetlaru i jednoj konobarici kako bi, kako sam kaže, za svoju gospodarsku politiku dobio preporuke iz svih područja života. Gospodarski vrh kao vrh bespomoćnosti: prije dvije godine, kad je Bush još bio kandidat, mogao se okoristiti takvom priredbom. Sada, poslije godinu i pol kao predsjednik, to izgleda čudno. Dakako, Busha se ne može teretiti za sve probleme u američkom gospodarstvu. Krizu jamačno nije skrivio on. Jednostavno je imao smolu što je na početku njegova mandata svršio američki bum stoljeća a njegov je prethodnik Bill Clinton naprotiv imao osobitu sreću što je postao predsjednik na početku uzleta. Svaki predsjednik mora živjeti s hirovima konjunkture. No oni koji se zbog toga žale, kao Bush zadnjih tjedana, ne pridobivaju simpatije. Ali Bush ima još jedan, daleko veći problem: on je predsjednik u doba kad je država opet u napredovanju. Djelomično potaknut kongresom, djelomično vođen borbom protiv terora, Bush širi državne aktivnosti kao rijetko koji predsjednik prije njega. Pomaže trulim zrakoplovnim kompanijama, bankrotiranim kuharima čelika, dijeli pomoć farmerima i tekstilnim radnicima i u roku od svega nekoliko mjeseci državne je blagajne iz viškova gurnuo u manjke od milijarda dolara. Takva gospodarska politika proturječi republikanskoj filozofiji o državi dalekom gospodarstvu, u skladu s tim i Bushu teško pada da to opravda kao gospodarski političar (a ne samo kao gospodar rata). Bushova vlada je zadnjih tjedana stalno iznova pokušavala gospodarsku krizu, osobito propast običaja u američkom gospodarstvu, prebaciti na Bushovog prethodnika Clintona. No Bushov problem ipak nisu različite moralne predodžbe, nego pokriće gospodarskih koncepata. Osam godina su demokrati dosljedno obavljali posao republikanaca: deregulirali su gospodarstvo, potisnuli su državu i time stvorili nužnost za Busha da se najprije pobrine za ekscese deregulacije. Primjerice Enronov skandal, koji je bio na početku otkrića o prijevarama s bilancom, bio je rezultat agresivne deregulacije. Sada republikanci moraju s novim pravilima ponovno steći povjerenje da bi mogli voditi svoj vlastiti posao. Sve dotad Bushu će biti teško formulirati vjerodostojnu poruku gospodarstvu. Jer regulacija ne pripada u prihvaćenu retoriku desnice", zaključuje komentator Marc Hujer.