NJ 13.VIII.-DIE WELT-SAD I MKZ

NJEMAČKA DIE WELT 13. VIII. 2002. Tužitelji su počinitelji "Rumunjska je to učinila. Izrael je to učinio. Italija bi to mogla učiniti. Njemačka to ne želi učiniti bez savjetovanja s partnerima iz EU-a. Napokon bi za Europu u Washingtonu trebao biti jedan telefonski broj, što se s obje strane Atlantika uvijek tražilo. No ovoga će puta Amerikanci radije nazivati svoje rođake preko mora pojedinačno. U četiri oka se uistinu važne stvari jednostavno bolje rasprave. Tako i stvar oko imuniteta vlastitih postrojba. Da bi svoje vojnike zaštitio od pravnih dosega Međunarodnog kaznenog suda, SAD posvuda po svijetu nastoji sklopiti bilateralne sporazume. U Rumunjskoj je naišao na otvorena vrata. Bukurešt je potpisao sporazum po kojemu neće u Haag izručiti američke građane. Zbog toga bi Rumunjska mogla biti gotovo sigurna u prijam u NATO na praškom vrhu u studenom. Bijela kuća će ju izričito poduprijeti. Ni u Tel Avivu nije bila potrebna velika vještina uvjeravanja. Kao ni SAD, Izrael ne priznaje Međunarodni kazneni sud - i to je za njega dobro. Jer čim je početkom srpnja počeo s pripremama za progon ratnih zločinaca širom svijeta, Izraelci su prvi trebali biti na optuženičkoj klupi. Tako su željeli Palestinci. 'Namjerno i svjesno' ubijanje 'nevinih žrtava' u izraelskom zračnom napadu na stambenu zgradu u Gazi, koji je odnio mnogo života, po mišljenju autonomnih vlasti spada u nadležnost Haaga. Riječ je bila o zločinu protiv čovječnosti, čak o ratnom zločinu. Zapravo dovoljno razloga za pravnu provjeru je li prema statutu iz Rima kažnjiv slučaj kad u napadu na vojni cilj čija je nakana bila nedvojbena, nastanu civilni gubici koji su prema očekivanoj vojnoj koristi 'nedvojbeno nesrazmjerni'. Svejedno kakav će biti odgovor na to pitanje - suci u ovom slučaju neće djelovati. Jer nijedna od formalnih pretpostavaka za njihovu nadležnost ne postoji: ili vjerojatni počinitelji moraju biti državljani države koja je ratificirala status Međunarodnog kaznenog suda, što kod Izraela nije slučaj, ili mjesto nedjela mora biti unutar područja države koja priznaje Haag. Ali Palestina (još) nije država. Preostaje treća mogućnost progona na inicijativu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. No ona je u sadašnjoj političkoj praksi gotovo isključena. Pravno bezizgledan, zahtjev za optužbu ipak se nipošto ne pretvara u farsu. Politički jest i ostaje oružje. To znaju i Palestinci. Ono što možda ne znaju: sa slučajem Gaze, da se ne govori o Jeninu, Amerikancima su dragovoljno dali najbolji argument da se ne podčine Međunarodnom kaznenom sudu. Na posljetku se Washington mora bojati da bi u sličnim slučajevima u Afganistanu također mogao biti pozvan na odgovornost. No rat, čak i asimetričan kao protiv terorizma, ne vodi se tako, da ne govorimo o tomu da se ne dobiva. Koji će šef glavnoga stožera poslije svake pogrješno ili nesretno navođene bombe biti pred sudom? Rasprava oko Međunarodnog kaznenog suda pokazuje koliko su se ponajprije zapadnoeuropske države mentalno udaljile od stvarnosti vojnih obračuna. Ili kao začetnici i najveći zagovaratelji suda vjeruju da ratove općenito treba civilizirati ili protivno zdravom razumu argumentiraju za utopiju. U Europi zasad odrasta naraštaj koji s riječju rat prije povezuje računalske igrice kakva je 'Counterstrike' nego krv, suze i znoj. Upravo stoga što tako treba i ostati, neodgovorno je zatvarati se pred stvarnošću ovoga svijeta: ratovi su bili, jesu i uvijek će biti najstrašnije što ljudi jedni drugima mogu učiniti. Stoga pravednih ratova ne može biti jednako kao ni moralno čistih. Tko će odlučivati što ima veću težinu: smrt vojnika u borbi ili 'kolateralne štete' civila? Možda su obojica iz iste obitelji? Na države kao što su Izrael ili SAD, koje su svakodnevno izložene prijetnji tijelima i životima svojih državljana, o čemu se u Europi a ponajprije u Njemačkoj ne pomišlja, međunarodna kritika njihove samoobrane, opravdane međunarodnim pravom, vjerojatno djeluje vrhunski cinično. Previše su prozirni politički interesi mnogih pristaša Haaga, skriveni iza nove moralnosti. Međunarodno pravo nije moglo spriječiti 11. rujan. Ne može zaustaviti ni svakodnevni 'Bodycount' u Izraelu. U 'Ratu protiv terora' ipak utvrđuje pravila, iako samo za žrtve iz New Yorka i Washingtona. Ironično, baš je SAD bio taj koji je posljednjih godina na Balkanu i u Africi izborio pravo za druge, za čije ga kršenje sada optužuju. Njegovi su tužitelji počinitelji", drži Thomas Speckmann, povjesničar i suradnik zaklade Kuća povijesti SR Njemačke u Berlinu.