ŠV 7.VIII.-NZZ-EUROPA, SAD, IRAK

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 7. VIII. 2002. Sadam Husein u sezoni kiselih krastavaca "Već se nekoliko dana i Europa sve više bavi izgledima da bi Irak mogao biti cilj američke vojne akcije. To je virtualna rasprava koja se vodi usred sezone kiselih krastavaca. Mnogi sudionici imaju druge motive od stručnog odmjeravanja općih informacija javnosti. Stajališta se primjerice u njemačkoj izbornoj borbi hrane nedavno provedenim saslušavanjima u američkom glavnom gradu i vojnim scenarijima koji kao i obično kaplju iz propusnih mjesta washingtonske birokracije. Tema nije nova a gladijatori njemačkog vladinog tabora prihvaćaju je kako bi za uši svojeg lijevog biračkog tijela imali i vanjskopolitičku temu. Dakako, u američke nakane ne dvoje i nisu prema njima skeptični samo europski socijaldemokrati. I Schroederov izazivač je na distanci, a Schaeuble koji djeluje kao vanjski političar slavljenog kompetentnog tima, držao se potaknutim zatražiti novi UN-ov mandat za vojni udar. Ipak ta nakana još nije odluka niti je do kraja isplanirana. Tako bi se moglo, kad bi se htjelo i imalo strpljenja, i pričekati da se sazna više i konkretnije. Svi preventivni protivnici onoga-što-se-još-nije-dogodilo, onoga-što-još-nije- isplanirano i onoga-što-se-možda-nikada-neće-dogoditi vjeruju da znaju da Amerikanci neće napasti prije izbornih rokova 22. rujna (Njemačka) i 5. studenog (Amerika). Činjenica da javni obračun o natuknici Irak djeluje umjetno, s jedne je strane u prirodi stvari - ako netko kani učiniti takvo što, neće dopustiti da mu gledaju u karte. No s druge je strane to posljedica ponašanja Bushove administracije. Ona već mjesecima odbija upozorenja i u medijima proizvodi pokušaje da s otkrićima ubace pijesak u motor planiranja. U međuvremenu ne nedostaje ni europskih stručnjaka svih vrsta koji opet - kao nekoć prije Zaljevskoga rata - u nepoznavanju stvarnoga stanja, upozoravaju na velike i katastrofalne nevolje. Utjecaj političara u izbornoj borbi koje sustižu već i bonusi u miljama, u Washingtonu je za sada ipak osobito malen. Iz rasprave pokrenute u samoj Americi o uklanjanju Saddama Huseina, za sada se može izvesti da bi političko jedinstvo i u srednje velikoj vojnoj intervenciji bilo i dalje prilično široko. To je važno samo zbog izbora u studenom. Ako se zatim do kraja godine ne uspiju riješiti Sadama drugim sredstvima - ustankom, vojnim pučem, akcijom tajne službe ili kombinacijom tih elemenata - treba računati na vojni udar. Tada, ali tek tada, vidjet će se tko je u Europi i Arabiji na strani Amerike. Sve dok ne bude jasno što Amerikanci zapravo žele i kako se laćaju posla, kritika i nesuglasje okrunjenih glava i običnih političara ostaju na dnevnom redu. Ako se Bushova administracija odluči na veći zahvat, tada će - ali ne ranije - ponajprije američkoj javnosti predočiti koji su razlozi za intervenciju i kako se može zamisliti oblikovanje Iraka u poslijeratnom stanju. Ovako ili onako, ipak neće doći do američkog diktata u političkom uređenju. Glavni je cilj razaranje tabora i mjesta proizvodnje ABC oružja - ne usađivanje demokratskih uvjerenja s bajunetom, što je upravo u Njemačkoj bilo potrebno poslije Drugog svjetskog rata. Ni poslije svrgavanja Saddama, rat protiv terorizma neće biti priveden kraju a izraelsko-palestinski sukob i dalje će trebati svladavati. No nastalo bi novo stanje: diplomacija bi opet došla do svojega prava, uslijedila bi potraga za pouzdanim sporazumima s novim stajalištima a stanje svijesti danas nepomirljivih, bilo bi drukčije. Najprije Washington mora odmjeriti opasnosti i donijeti odluke. Tako dugo bi zapravo i Europa mogla pričekati i držati barut na suhom", piše novinar lista H. K.