DW 31. VII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 31. VII. 2002. Tisak Koelner Stadtanzeiger, kao i nekoliko njemačkih listova, danas prenosi kratku vijest iz Hrvatske o formiranju nove vlade, ali veću pozornost njemačkih medija izazivaju zbivanja u Jugoslaviji i ukidanje mandata zastupnicima Koštuničine stranke u Skupštini Srbije. Neue Osnabruecker Zeitung komentira da je to muljanje. Ako bi se slijedila argumentacija Đinđića kojom je izbacio sljedbenike jugoslavenskog predsjednika Koštunice iz srpskog parlamenta, onda bi i njemački SPD 1982. godine nakon izlaska liberala iz koalicije mogao pokupiti sve njihove mandate u Bundestagu. Parlamentarna demokracija teško se može interpretirati na drskiji način. Položaj Koštunice postao je time još nezgodniji. Kao predsjednik Jugoslavije, kao i ta zemlja koja se pretvara u labavu federaciju, on zapravo pripada preživjelim modelima. Ali odluka Đindića da učini takve poteze pokazuje ponajviše veliku nervozu. Na kraju je upravo Koštunica - kratko prije izbora za predsjednika Srbije - bio daleko najpopularniji političar u toj zemlji. (...) Izuzetno upitne metode kojima Đindić želi promijeniti takav razvitak i preuzeti vlast na sebe štete mladoj srpskoj demokraciji u kritičnom trenutku jer još uvijek socijalisti lutaju po zemlji i razmišljaju da Miloševića čak i s optuženičke klupe u Haagu stave kao predsjedničkog kandidata. Još jednom se pokazuje da kronični vjetropir Đindić nije jamac demokracije kakvim se rado prikazuje na Zapadu. Njemački tisak ipak najveću pozornost posvećuje održanom njemačko- francuskom susretu na vrhu koji je pokazao - unatoč lijepim riječima pred kamerama - da između Berlina i Pariza ima sve više razlika. Neue Ruhr/Neue Rhein Zeitung bilježi da Europa pomirenja, Europa zajedničke valute, politička Europa bez uske suradnje Njemačke i Francuske nikada ne bi ostvarila. No trenutačno u odnosima Berlina i Pariza nedostaje zajedničke volje. Nedostaje vizije, pogleda unaprijed i međusobnog povjerenja. Razlike u mišljenjima su od proširenja Europske unije, preko reformi institucija Europe, pa sve do budućnosti politike prema agraru. Dok je ovaj susret za Schroedera mogao biti ujedno i oproštajni, slavodobitno novoizabrani Chirac očito karte polaže na kancelara koji bi se zvao Edmund Stoiber, procjenjuje list. Cellestische Zeitung ne slaže se s tom posljednjom rečenicom. Bi li njemački motor u slučaju pobjede konzervativaca radio mirnije veliko je pitanje, piše list. Jer sama činjenica da građanska desnica vlada u obje zemlje ni izdaleka ne jamči brzo nalaženje rješenja u spornim pitanjima. I Njemačka i Francuska bore se s problemom balansiranog budžeta. S tim će se morati sučeliti i Stoiber i tu neće pomoći bliskost sa Chiracom. Francuski predsjednik mora se sučeliti sa činjenicom da će naići na veoma tvrd stav kada je riječ o financiranju europskih poljoprivrednika, bez obzira tko će vladati Njemačkom nakon 22. rujna. Schwaebische Zeitung piše o sve bližem ratu protiv Iraka. Sadam će sigurno u posljednjem činu majke svih ratova izvući sve što ima kako bi postigao veliku pobjedu o kojoj stalno govori. Amerika se može pouzdati na daleko nadmoćniju tehniku, ali prave saveznike na Bliskom istoku - uz izuzetak Izraela i Turske - zapravo nema. A iranska oporba nije zaboravila da su Amerikanci 1991. godine samo gledali kada je Sadamova garda brutalno gušila pobunu Šiita i Kurda. George Bush stariji tada se bojao podjele Iraka na tri dijela. Savjetnička ekipa Busha mlađega također ne želi ništa čuti o balkanizaciji Bliskog istoka ali ipak karte polažu na rat, procjenjuje list. (DW)