DE-FR-YU-HR-RATOVI-Vlada-Politika DW 31. VII. TISAK DEUTSCHE WELLE - DW31. VII. 2002.TisakKoelner Stadtanzeiger, kao i nekoliko njemačkih listova, danas prenosi kratku vijest iz Hrvatske o formiranju nove vlade, ali veću pozornost
njemačkih medija izazivaju zbivanja u Jugoslaviji i ukidanje mandata zastupnicima Koštuničine stranke u Skupštini Srbije. Neue Osnabruecker Zeitung komentira da je to muljanje. Ako bi se slijedila argumentacija Đinđića kojom je izbacio sljedbenike jugoslavenskog predsjednika Koštunice iz srpskog parlamenta, onda bi i njemački SPD 1982. godine nakon izlaska liberala iz koalicije mogao pokupiti sve njihove mandate u Bundestagu. Parlamentarna demokracija teško se može interpretirati na drskiji način. Položaj Koštunice postao je time još nezgodniji. Kao predsjednik Jugoslavije, kao i ta zemlja koja se pretvara u labavu federaciju, on zapravo pripada preživjelim modelima. Ali odluka Đindića da učini takve poteze pokazuje ponajviše veliku nervozu. Na kraju je upravo Koštunica - kratko prije izbora za predsjednika Srbije - bio daleko najpopularniji političar u toj zemlji. (...) Izuzetno upitne metode kojima Đindić želi promijeniti takav razvitak i
DEUTSCHE WELLE - DW
31. VII. 2002.
Tisak
Koelner Stadtanzeiger, kao i nekoliko njemačkih listova, danas
prenosi kratku vijest iz Hrvatske o formiranju nove vlade, ali veću
pozornost njemačkih medija izazivaju zbivanja u Jugoslaviji i
ukidanje mandata zastupnicima Koštuničine stranke u Skupštini
Srbije.
Neue Osnabruecker Zeitung komentira da je to muljanje. Ako bi se
slijedila argumentacija Đinđića kojom je izbacio sljedbenike
jugoslavenskog predsjednika Koštunice iz srpskog parlamenta, onda
bi i njemački SPD 1982. godine nakon izlaska liberala iz koalicije
mogao pokupiti sve njihove mandate u Bundestagu. Parlamentarna
demokracija teško se može interpretirati na drskiji način. Položaj
Koštunice postao je time još nezgodniji. Kao predsjednik
Jugoslavije, kao i ta zemlja koja se pretvara u labavu federaciju,
on zapravo pripada preživjelim modelima. Ali odluka Đindića da
učini takve poteze pokazuje ponajviše veliku nervozu. Na kraju je
upravo Koštunica - kratko prije izbora za predsjednika Srbije - bio
daleko najpopularniji političar u toj zemlji. (...) Izuzetno
upitne metode kojima Đindić želi promijeniti takav razvitak i
preuzeti vlast na sebe štete mladoj srpskoj demokraciji u kritičnom
trenutku jer još uvijek socijalisti lutaju po zemlji i razmišljaju
da Miloševića čak i s optuženičke klupe u Haagu stave kao
predsjedničkog kandidata. Još jednom se pokazuje da kronični
vjetropir Đindić nije jamac demokracije kakvim se rado prikazuje na
Zapadu.
Njemački tisak ipak najveću pozornost posvećuje održanom njemačko-
francuskom susretu na vrhu koji je pokazao - unatoč lijepim
riječima pred kamerama - da između Berlina i Pariza ima sve više
razlika.
Neue Ruhr/Neue Rhein Zeitung bilježi da Europa pomirenja, Europa
zajedničke valute, politička Europa bez uske suradnje Njemačke i
Francuske nikada ne bi ostvarila. No trenutačno u odnosima Berlina
i Pariza nedostaje zajedničke volje. Nedostaje vizije, pogleda
unaprijed i međusobnog povjerenja. Razlike u mišljenjima su od
proširenja Europske unije, preko reformi institucija Europe, pa
sve do budućnosti politike prema agraru. Dok je ovaj susret za
Schroedera mogao biti ujedno i oproštajni, slavodobitno
novoizabrani Chirac očito karte polaže na kancelara koji bi se zvao
Edmund Stoiber, procjenjuje list.
Cellestische Zeitung ne slaže se s tom posljednjom rečenicom. Bi li
njemački motor u slučaju pobjede konzervativaca radio mirnije
veliko je pitanje, piše list. Jer sama činjenica da građanska
desnica vlada u obje zemlje ni izdaleka ne jamči brzo nalaženje
rješenja u spornim pitanjima. I Njemačka i Francuska bore se s
problemom balansiranog budžeta. S tim će se morati sučeliti i
Stoiber i tu neće pomoći bliskost sa Chiracom. Francuski
predsjednik mora se sučeliti sa činjenicom da će naići na veoma tvrd
stav kada je riječ o financiranju europskih poljoprivrednika, bez
obzira tko će vladati Njemačkom nakon 22. rujna.
Schwaebische Zeitung piše o sve bližem ratu protiv Iraka. Sadam će
sigurno u posljednjem činu majke svih ratova izvući sve što ima kako
bi postigao veliku pobjedu o kojoj stalno govori. Amerika se može
pouzdati na daleko nadmoćniju tehniku, ali prave saveznike na
Bliskom istoku - uz izuzetak Izraela i Turske - zapravo nema. A
iranska oporba nije zaboravila da su Amerikanci 1991. godine samo
gledali kada je Sadamova garda brutalno gušila pobunu Šiita i
Kurda. George Bush stariji tada se bojao podjele Iraka na tri
dijela. Savjetnička ekipa Busha mlađega također ne želi ništa čuti
o balkanizaciji Bliskog istoka ali ipak karte polažu na rat,
procjenjuje list.
(DW)