FRA-LE MONDE 28.-29.7 EUROPA I AMERIKA

FRANCUSKA LE MONDE 28.-29.VII.2002. Postmoderna Europa "U zadnjih pedeset godina Europa je prihvatila potpuno novo stajalište o ulozi sile u međunarodnim odnosima i to zbog osobitosti svoje povijesti nakon Drugog svjetskog rata. To stajalište Amerikanci ne dijele i ne mogu dijeliti, jer je njihova povijest preko Atlantika bila drukčija. Vratimo se onome što danas čini stratešku kulturu Europe: naglasak na pregovaranju, diplomaciji i trgovačkim vezama, davanje prednosti međunarodnom pravu pred uporabom sile, uvjeravanju pred prisilom, multilateralizmu pred unilateralizmom. Svi znamo da Europa kroz stoljeća nije bila sklona takvom pristupu međunarodnim odnosima: riječ je o proizvodu njezine novije povijesti. Strateška kultura Europe danas je, sa svoje strane, odlučno odbacivanje europske prošlosti, odbijanje da se nastavi ići kobnim putem Machtpolitike. Ona odražava žarku i razumljivu želju da se zauvijek prekine s prošlošću. Š...Ć Kao što je istaknuo njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer u govoru o svojoj viziji budućnosti Europe na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu 12.V.2000: 'U središtu shvaćanja Europe nakon 1945. bilo je i uvijek će biti odbacivanje sustava utemeljenog na Vestfalskim sporazumima iz 1648. i njegova načela ravnoteže snaga i hegemonijskih težnja velikih država'. Š...Ć Fischer je vrlo blizu jednom od udova utvare europskog idealizma. No pitanje nije u podjeli na desnicu i ljevicu. Fischerova glavna tvrdnja, tj. da je Europa prerasla staru Machtpolitiku i otkrila novi sustav očuvanja mira među narodima, dobiva snažan odjek u europskoj javnosti. Visoki britanski diplomat Robert Cooper napisao je nedavno da sadašnja Europa živi u 'postmodernom sustavu' koji se više ne temelji na ravnoteži snaga, već na 'odbacivanju sile' i na 'pravilima ponašanja koja svatko nameće sebi'. U 'postmodernom svijetu', nastavlja, državne probitke i nemoralnost Machiavellijevih teorija o umijeću vladanja Š...Ć zamijenila je moralna svijest' na polju međunarodne politike. Pristaše realizma u Americi svakako će ismijati takav idealizam. Š...Ć ŠAliĆ unutar europskih granica poništeni su svjetovni zakoni koji uređuju odnose između država. Europljani su iz anarhičnog svijeta koji je opisao Hobbes ušli u svijet koji je priželjkivao Kant, gdje vlada vječni mir. Š...Ć Europa 'ima ulogu u svjetskoj vladi', kazao je Romano Prodi Špredsjednik Europskog povjerenstvaĆ, ulogu da europsko iskustvo primijeni na svjetskoj razini. Š...Ć ŠToĆ širenje europskog čuda na ostatak svijeta je 'nova uljudbena zadaća' Europe. Kao što su Amerikanci oduvijek bili sigurni da su otkrili formulu za sreću na Zemlji, pa ju žele izvesti u države diljem svijeta, tako su si Europljani zadali novu zadaću proisteklu iz njihova otkrića vječnog mira. Tako dolazimo do, po svoj prilici, glavnog uzroka razlika između Europe i SAD-a. Američka moć, njezina odlučnost u primjeni sile, ako treba i jednostrano, prijetnja je (možda najveća) za novu zadaću Europe. Čelni ljudi u Washingtonu ne mogu vjerovati da se europski kolege više brinu zbog posljedica američkog upletanja u Iraku (jednostrano i mimo međunarodne zakonitosti), nego zbog ponašanja Iraka i zabrinjavajućeg arsenala Sadama Huseina. Premda se plaše da bi takvo upletanje moglo destabilizirati Bliski istok i uzrokovati velike ljudske žrtve, najviše se plaše zbog drugog: takav bi pothvat, s američke strane, bio napadaj na samu bit 'postmoderne' Europe, odbacivanje njezinih ideala, poricanje njihove sveopće vrijednosti. Š...Ć Kao što su činili Amerikanci kroz dva stoljeća, i Europljani vrlo glasno očituju svoje uvjerenje da imaju bolju predodžbu o svijetu, mudriji način za rješavanje međunarodnih problema i obrazac za rješavanje sukoba koje su spremni ponuditi svima. Š...Ć Možda nije slučajno što neobičan napredak u ujedinjavanju ostvaren zadnjih godina nije omogućio da Europa ponovno dobije status supersile, već je, naprotiv, doveo do smanjenja njezine vojne moći prema SAD-u. Premda je među ciljevima osnutka EU-a bilo i stvaranje supersile koja će biti ravnopravna Americi Š...Ć, moramo ustvrditi da je ŠtajĆ cilj sada anakroničan. Poticaj iz prošlosti proturječi idealima postmoderne Europe čije samo postojanje ovisi o neprihvaćanju Machtpolitike. Š...Ć Premda je Europska unija povremeno umakala prst u nemirne vode Bliskog istoka i korejskog poluotoka, moramo primijetiti da je njezin vanjska politika vjerojatno najmršaviji plod ujedinjenja. Š...Ć Zato njezino posredovanje tako često nailazi na grub prijam. (...) Američki su čelnici sigurni da svjetska sigurnost i liberalni poredak, kao i Europa koja je 'postmoderni' raj, neće biti dugog vijeka ako Amerika ne primijeni silu u pogubnom, Hobbesovu svijetu koji je u pravilu izvan Europe. Tako, premda je SAD nekad imao presudnu ulogu u ulasku Europe u Kantov raj i još uvijek ju ima u osiguranju njezine opstojnosti, sam ne može u njega ući. Čuva njegove zidine, ali ne može ući na njegova vrata. Unatoč velikoj moći, SAD je zaglibio u povijesti, prisiljen da se sučeljava sa sadamima huseinima, ajatolasima, kim jong ilima i jiang zeminima, prepuštajući drugima mogućnost da dijele dividende. Jesu li takve prilike podnošljive za SAD? Umnogome jesu. Š...Ć Amerikanci očito nisu ogorčeni što ne mogu ući u blaženu suvremenu Utopiju. Š...Ć Dok manji dio elita još uvijek teži k 'svjetskoj vladavini' i odbacuje primjenu sile, mnogi Amerikanci raznih boja Š...Ć još uvijek imaju Muenchen na pameti. Kada je riječ o mladim naraštajima koji nisu doživjeli ni Muenchen ni Pearl Harbor, oni imaju 11.IX.2001. Nakon tragedije, čak su i poznati pristaše 'svjetske vladavine' tražili krv. Amerikanci su idealisti, ali nikada nisu znali promicati svoje ideale bez pomoći sile. Š...Ć Kao dobri učenici braće Lumieres, Amerikanci još vjeruju u mogućnost ljudskog usavršavanja i gaje nadu da je takav i svijet. Ipak, ne nedostaje im stanoviti realizam: vjeruju da je moć još uvijek nužna u svijetu koji je daleko od savršenog. Š...Ć Gary Cooper branit će gradić, željeli to njegovi stanovnici ili ne. Š...Ć Rijetki će Europljani priznati Š...Ć da takvo ponašanje Amerike može biti na korist uljuđenom svijetu, da je američka moć, makar se rabila prema dvojakom sustavu mjerila, najbolje, možda i jedino oruđe ljudskog napretka. Naprotiv, mnogi su Europljani danas prepoznali u SAD-u desperadosa, velikog lopova. Europljani se žale na unilateralizam Georgea Busha, ali shvaćaju da problem nije u osobi predsjednika: problem je u sustavu i nema rješenja. Š...Ć Što učiniti? Odgovor je očito da Europa treba Š...Ć povećati svoju vojnu moć, makar i vrlo malo. No tu se ne trebamo puno nadati. Napokon, tko zna... ŠNa američkoj straniĆ umjesto da sebe vide kao Gullivera kojeg su sapeli Liliputanci, američki bi čelnici trebali shvatiti da ih Europa zapravo nije kadra sputati. Š...Ć ŠZatoĆ bi mogli pokazati više razumijevanja za mišljenje drugih i malo velikodušnosti. Mogli bi pokazati više poštovanja za multilateralizam i primjenu međunarodnog prava te nastojati da prikupe stanoviti politički kapital kroz suradnju s drugim državama. Š...Ć To su tek mali koraci koji ne mogu u potpunosti pomoći trenutnom pogoršanju odnosa između dviju obala Atlantika. No Š...Ć je li odveć naivno vjerovati da bi malo međusobnog razumijevanja moglo popraviti stvar?", piše Robert Kagan.