RU IZVESTIJA 28. VII. 2002. MOSKVA-TEHERAN

RUSIJA IZVESTIJA 27. VII. 2002. Minatom ne ide iz Buševara "Dva su utjecajna američka lista "Washington Post" i "New York Times" izvijestili u subotu o moskovskim planovima suradnje s Teheranom, pri čemu nije posebnu pozornost izazvala rusko-iranska kooperacija u vojno-tehničkoj sferi nego razvoj kontakata između Moskve i Teherana na nuklearnom polju. 'Šest projekata Moskve i Teherana u nuklearnoj sferi' - tako glase glavne misli obaju naslova. Radi se o izgradnji prvog energetskog bloka od 1000 Mwt AES na platformi 'Busher' na jugoistoku zemlje, te o mogućem stvaranju analognih energetskih blokova - i to tri u Busheru a tri u Ahvazu. Zapravo, prvi blok Bušerske AES mora biti predan u eksploataciju već krajem 2003. ili do početka 2004. A za ostale je blokove utvrđeno da se 'izgradi prvi blok i onda će Iranci povesti pregovore o gradnji ostalih blokova'. Pritom, osim Rusije i druge zemlje pretendiraju na taj posao. Pa zašto se Washington uznemirio? Niz komentara je izazvala pojava na ruskoj vladinoj WEB-stranici dugoročnog programa razvoja trgovine, gospodarske, industrijske i znanstveno-tehničke suradnje između Rusije i Irana u razdoblju do 2012. godine. Upravo su u tom dokumentu Busher-2-Busher-4' i Avhaz-1 i 2' spomenuti među pravcima suradnje između dviju zemalja u nuklearnoj sferi. Međutim, razgovor o mogućem sudjelovanju Rusije u njihovoj izgradnji traje duže od godine dana. I odavno Bijela kuća nervozno reagira na pokušaje Moskve i Teherana da usklade i prošire kooperaciju u sferi atomske energetike. Tako su i sad materijali o projektima ruske vlade za vodeće američke listove opskrbljeni napomenama o tome kako je predsjednik Bush ubrojao Iran u 'osovinu zla', u kojoj SAD vidi zemlje koje podupiru terorizam. Aluzija na moguće odlijevanje nuklearne tehnologije u Iran, pogodne za vojne ciljeve, posve je očita. Iako su ruski predstavnici na raznim razinama više puta isticali kako suradnja dviju zemalja, pod nadzorom Ministarstva atomske energetike, ne sadrži takvu prijetnju. I Iranu će se postaviti lakovodni reaktori VVER-1000, na kojima je praktično nemoguće proizvesti dovoljno plutonija za stvaranje nuklearnog oružja. Osim toga, Teheran ne raspolaže mogućnostima za razdjeljivanje potrošenog goriva i plutonija. Radi se o drugome - izlazak atomskih stručnjaka na iransko tržište neće samo 'istisnuti' prekooceanske konkurente, nego i bitno učvrstiti pozicije energetskog strojarstva Rusije. Radi se o 800 milijuna dolara za blok u izgradnji, i isto toliko za svaki sljedeći. Američka zabrinutost tako ima komercijalnu osnovu. 'Naša strahovanja glede ruskog sudjelovanja u izgradnji nuklearnog reaktora u Bušeru dobro su poznata, izjavio je u razgovoru za New York Times predstavnik za tisak Nacionalnog vijeća sigurnosti SAD- a Shon McCormack. Mi smo otkrivali naše sumnje javno, kao i prilikom osobnih susreta predsjednika naših država. Mi i dalje želimo surađivati s Rusijom o problemu neširenja nuklearne tehnologije. Pitanje iranskih reaktora razmatrat će se ovoga tjedna jer u Moskvu dolazi ministar energetike Spencer Abraham. Posebni čar diskusiji dat će tema predstojećega posjeta predsjednika Vladimira Putina u Iran - kako je objavljeno, rokovi se usuglašavaju, piše Vladimir Dunaev.