ZAGREB, 27. srpnja (Hina) - Varaždinski prikaz zaštitnih naočala, star više od tri stoljeća, jedinstven je primjer zaštite na radu. Naime, u Varaždinskom gradskom muzeju čuva se drvena škrinja kovačkog ceha, izrađena od smeđe
hrastovine, s izrezbarenom stranicom - i naočalama za zaštitu očiju na poklopcu.
ZAGREB, 27. srpnja (Hina) - Varaždinski prikaz zaštitnih naočala,
star više od tri stoljeća, jedinstven je primjer zaštite na radu.
Naime, u Varaždinskom gradskom muzeju čuva se drvena škrinja
kovačkog ceha, izrađena od smeđe hrastovine, s izrezbarenom
stranicom - i naočalama za zaštitu očiju na poklopcu. #L#
Na poklopcu prikazana je kovačka radionica: majstor kovač na
nakovnju kuje potkovu držeći je kliještima, dok desnom rukom udara
čekićem, djetić na ognjištu raspiruje vatru,a mušterija sjedi u
hladovini drveta krateći vrijeme pićem. Naravno tu je i konj
privezan u dvorištu. Kovač ima haljetak s naramenicama, kapu,
brkove i bradu - te naočale! Naočale su okruglih stakala, opisuje
dr. Vladimir Dugački u napisu "Prikaz zaštitnih naočala iz 17.
stoljeća" u 'Liječničkim Novinama', spojenih lukom širokog okvira
s postranačkim krakovima.
U našoj medicinskoj literaturi, kao "zaštitne naočale" prvi ih
opisuje 1949. godine povijesničar medicine prof. Lujo Thaller. U
opisu iz 1954. godine, oftalmolog dr. Josip Štajduhar, pak, tvrdi
da se radi, ne o zaštitnim, nego o "naočalama za starovidne". Prema
dr. Dugačkom to baš nije vjerojatno, među ostalim, i zato jer su u
17. stoljeću naočale za korekciju vida koristili gotovo isključivo
školovani ljudi: suci i notari, književnici, filozofi i teolozi,
liječnici i ljekarnici, učenjaci i svećenici.
Teško je vjerovati da varaždinskom kovaču iz 17. stoljeća naočale
služe za išta drugo do za zaštitu očiju od topline i iskrica.
(Hina) ld ld