IT-IL MANIFESTO-21. VII. BALKAN JE JEDNA NESTABILNA REGIJA?

anje/financije ITALIJA IL MANIFESTO 21. VII. 2002. Balkan, nova nestabilnost Prošao je u sjeni jedan veliki događaj ovih dana. Govorimo o sastanku na vrhu balkanskih ministara gospodarstva, kojim su u Beču prošlog četvrtka predsjedavali koordinator Pakta o stabilnosti za Balkan, Erhard Busek, austrijski ministar gospodarstva Marten Bartenstein i zamjenik tajnika OESS-a, Richard Hecklinger. Na kraju su ministri iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Moldavije, Rumunjske i Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) potpisali izjavu (...) za "poboljšanje klime za ulaganje u regiju". Poboljšanje? Činjenica jest da su u stvari europske institucije organizirale taj sastanak da bi jasno i glasno rekle kako stvari stoje. Razvoj jugoistočne Europe morat će se velikim dijelom financirati "privatnim kapitalom iz inozemstva", budući da niti resursi iscrpljeni u regiji, niti javna pomoć stranih država ili Europske unije, ne će moći gospodarski uzdržavati obnovu infrastrukture balkanskih država, kako je otvoreno izjavio ministar Bartenstein u ime Pakta o stabilnosti, za koje je privatni sektor "ključ za dugoročan gospodarski razvoj ove regije." Usprkos padu od 40% izravnih stranih ulaganja zabilježenom prošle godine na svjetskoj razini, "privatnog kapitala ima i mora ga se privući i iskoristiti na djelotvoran i pogodan način ". Ali za UNCTAD-UN, 750 milijardi dolara uloženo je u strane zemlje 2001., a samo 4,4 milijarde u jugoistočnu Europu. Čak je i predstavnik OESS-a Hecklinger istaknuo važnost novih osnivanja "privatnih poduzeća u proizvodnji, trgovini i tercijarnim djelatnostima". Koordinator Pakta o stabilnosti Busek ustrajao je na važnosti suradnje među zemljama - onima koje žive u nesigurnom stanju "ne-rata"-, budući da "potencijalni investitori smatraju ovu regiju jedinstvenom cjelinom". Nije li Europa ranije mogla o tome misliti, 1991.-1992. , i ostaviti tu regiju kao cjelinu, umjesto priznavanja etničkih država? Ministrima su dani podatci austrijskog Instituta za komparativne gospodarske studije (WIIW), prema kojem se gospodarski rast na Balkanu kretao oko 6,2% 2001., dok su Slovenija, Mađarska, Poljska, Češka Republika i Slovačka dostigle rast od 2,2 %. Ti podatci zaboravljaju da je rat sveo sve proizvodne kapacitete na nulu, da se na Balkanu skoro sve uvozi, tako da je povećani "porast" jednak apsolutnoj nuli. Ukratko, europske institucije, nakon toliko obećanja, daju na pladnju spas u privatnom sektoru. A kriza, čak ni ona koja se tiče naoružanja, nije završila na Balkanu koji je i dalje živi u ne-miru. Ne, stvari nisu upravo onakve kakvim ih predstavljaju europske vlade i institucijske oporbe, (...) Istina je upravo suprotna. Balkanska rana je i dalje otvorena. (...) Budući da se, baš ovih dana, otvara scenarij u kojem su zemlje u očekivanju političkog, etničkog, pa i unutarnjeg sukoba te su sve na rubu preliminarnih izbora. 15. rujna u Makedoniji, više nego nemirnoj zoni, s oružanim sukobima još uvijek u području oko Tetova, na granici Srbije i Kosova, gdje posljednji parlamentarni zakoni o pomilovanju i uvođenju albanskog jezika u parlament još uvijek nisu dovoljni. 29. rujna u Srbiji, odlukom parlamentarne većine koju podupire Đinđićeva vlada, iako je jučer jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica preliminarne izbore nazvao "preuranjenima". 6. listopada, i ovdje preliminarni, u vrlo osjetljivoj Crnoj Gori, s trenutnim predsjednikom Đukanovićem inkriminiranim vezom s talijanskom mafijom, jučer je raspušten parlament. Još će u sljedećih nekoliko dana Albanija preuzeti štafetu - koja je sve samo ne mirna - između sadašnjeg premijera Pandelija Majka i Fatosa Nana. Ako se dodaju hipernacionalistički pritisci u Hrvatskoj i nesigurno stanje u Bosni podijeljenoj Dayonskim sporazumom, gdje se između ostalog, u tišini NATO-a odvija potraga za navodnim muslimanskim integralistima iz Al Qaide. Uz opasnost da bi nova dodjela gospodarskih sredstava na Balkanu "privatnom" inicijativom mogla otvoriti novu frontu: frontu takozvanih opremljenih "koridora". Mnoge su zemlje iz toga bile isključene, pothranjujući nacionalističke težnje. Sada, kada smo "napokon" u procesu globalizacije: hoće li biti sukoba oko materijalnih interesa privatnih poduzeća sa Zapada. I hoće li oni stići bez javnih financiranja, pita Tommaso di Francesco.