RU NG 16. VII. - UKRAJINA PO RECEPTU Z. BRZEZINSKOGA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 16. VII. 2002. Ukrajina se gura u NATO po rasporedu Brzezinskog piše Natalija Ajrapetova Nedavno je Zbignew Brzezinski, koji je sastavio povijesni raspored za Europu (na zadovoljstvo Amerike) izjavio da je najrealniji kandidat 'trećega vala' ulaska u NATO - Ukrajina. Govoreći sovjetskim političkim slengom, majstor je se izrazio s osjećajem dubokog zadovoljstva, budući da je se samocitirao iz poznate knjige 'Velika šahovnica', u kojoj se Kijevu pridaje osobita uloga u geopolitičkoj izolaciji Moskve. Naši politolozi do danas rado ponavljaju njegove riječi da Rusija bez Ukrajine nije europska a ni uopće država, dok Ukrajina (koja potkrada ruski plin) i bez Rusije jest posve europska država (s tisućama nezaposlenih migranata i damama koje posluju po cijeloj Europi). Umjetnost stvarati od bivših sovjetskih političkih provincija nekakve samostalne političke igrače najvažnija je vještina kojom Zbignew Brzezinski savršeno vlada. Na taj način pod samostalnu ukrajinsku politiku uvijek se proturala i politička rusofobija njezine elite, kao što je bilo njezino aktivno sudjelovanje u 'geopolitičkom prevratu' 1991. kad je ona bila zapravo katalizatorom nepovratnog procesa raspada prvo SSSR-a a zatim i ZND-a. Kijev je zauzeo, po Americi i cijelom Zapadu, 'samostalnu' poziciju u odnosu na rusko-bjeloruski savez (kao i bilo kakav savez triju slavenskih država). Rusija se uvijek predstavljala kao imperij koji svakako nastoji politički privezati Ukrajinu za sebe. Da, takve je pokušaje Rusija poduzimala, ali po savršeno drukčijem obrascu, putem nepovratnih dramatičnih ustupaka i pogrešaka, od kojih je najgori bio bazni Ugovor s Ukrajinom. Posljedice su očite: stvarno pitanje baziranja Crnomorske flote u Sevastopolju može se smatrati riješenim, budući da pristupanje Ukrajine NATO-u isključuje boravak stranih vojnih postrojba u kandidatima za pristup. (...) Zabavno je kako su 'predviđeni' u tom scenariju Brzezinskog i ruska šutnja u povodu širenja NATO-a i čak svjesno sudjelovanje u akcijama poput 'protuterorističke operacije'. On je otvoreno kazao kako pristupanje Rusije 'europskim i transatlantskim strukturama' nije više pitanje geopolitičkoga izbora, nego 'nasušna potreba preživljavanja'. Zato razni ushiti u povodu toga što je Rusija napokon među 'velikom osmorkom' treba smatrati zakašnjelima i neumjesnima, jer su bili predskazani. Osim toga za članstvo u prestižnom klubu treba nečim platiti, a Rusija će to platiti potpunim uništenjem svojega kemijskog i nuklearnog oružja - tj. svojom vlastitom sigurnošću. Jasno da bolesnika treba razgolititi - liječnicima je tako udobnije provoditi zdravstvene postupke, piše Natalija Ajrapetova.