IT-US-terorizam-Politika-Terorizam it - 11. VII. la repubblica - rat protiv terorizam ITALIJALA REPUBBLICA11. VII. 2002.Rat protiv terorizma nakon Afganistana"(...) Sastanak vijeća za odnose između Sjedinjenih Država i Italije u
Cernobbiju zabilježio je brojne postojeće razlike, između ne samo Amerikanaca i Europljana nego i unutar samih nacionalnih skupina, glede načina na koji se treba suočiti s prijetnjom globalnog terorizma pored vojnih aktivnosti koje su već u tijeku u Afganistanu i susjednim područjima, kao i drugim dijelovima svijeta gdje su identificirane ćelije Al Qaede.Tako rasprava o stvaraju plodnih strategija za smanjivanje i gušenje sposobnosti fundamentalističkih čelnika da unovače nove ljude ostaje između alternativa usredotočavanja na manifestacije terorizma ili na premještanje najvećih napora prema uklanjanju takozvanih 'korijena', dubokih razloga za koje se kaže da potiču terorizam. Ne postoji jasan odgovor na ovo pretjerano pojednostavljeno i polarizirano gledanje na definiranje problema.U Cernobbiu su sudionici, iz Italije i drugih europskih zemalja, čuli poziv Amerikanaca da te protumjere budu ciljane na
ITALIJA
LA REPUBBLICA
11. VII. 2002.
Rat protiv terorizma nakon Afganistana
"(...) Sastanak vijeća za odnose između Sjedinjenih Država i
Italije u Cernobbiju zabilježio je brojne postojeće razlike,
između ne samo Amerikanaca i Europljana nego i unutar samih
nacionalnih skupina, glede načina na koji se treba suočiti s
prijetnjom globalnog terorizma pored vojnih aktivnosti koje su već
u tijeku u Afganistanu i susjednim područjima, kao i drugim
dijelovima svijeta gdje su identificirane ćelije Al Qaede.
Tako rasprava o stvaraju plodnih strategija za smanjivanje i
gušenje sposobnosti fundamentalističkih čelnika da unovače nove
ljude ostaje između alternativa usredotočavanja na manifestacije
terorizma ili na premještanje najvećih napora prema uklanjanju
takozvanih 'korijena', dubokih razloga za koje se kaže da potiču
terorizam. Ne postoji jasan odgovor na ovo pretjerano
pojednostavljeno i polarizirano gledanje na definiranje
problema.
U Cernobbiu su sudionici, iz Italije i drugih europskih zemalja,
čuli poziv Amerikanaca da te protumjere budu ciljane na
sprječavanje terorističkih napada prije no što se pokrenu, a na
temelju vjerodostojnih obavještajnih podataka.
Pribjegavanje 'preventivnoj akciji' (...), koju je Bushova
administracija definirala posebno žurnom pred mogućnošću da
teroristi dođu u posjed oružja za masovno uništavanje, povezano je
s drugim pitanjem nastalim nakon 11. rujna, , koje je izvor
proturječja i u SAD-i i u Europi, i o kojem se ozbiljno raspravljalo
u Cernobbiju: onim odnosa spram zatvorenika članova i pomagača
terorističkih skupina.
U prošlosti su teroristička djela smatrana materijom za
intervenciju policijskih snaga. Pojedinci, bili oni autori,
svjedoci, bližnji ili bilo koji drugi povezani s događajem, jednom
kada bi bili uhićeni bili su predmeti pravosudnog kaznenog sustava
u to uključenih zemalja. To nije nužno sprječavalo da se od
upletenih pojedinaca nastoji dobiti informacije koje bi mogle
rasvijetliti buduće zacrtane atentate ili druga pitanja koja se ne
ubrajaju u dokaze za optužbe li osudu.
Strategija sprječavanja nekog možebitno katastrofičnog
terorističkog napada zahtijeva veliki obim informacija. Za SAD to
znači da jedan zatvorenik može više vrijediti kao obavještajni
izvor nego predmet kažnjavanja. Posljedično zatvorenici iz Al
Qaede i drugih organizacija u američkim su rukama bez mogućnosti
pristupa pravnoj pomoći ili bez sigurnosti zaštite ženevskom
konvencijom.
Strategija prevencije protiv terorizma aktualna i u odnosu na ono
što je Bush nazvao 'osovinom zla', a Clinton 'otpadničkim
državama'. Općenito Europljani, i oni nazočni u Cernobbiju,
skeptični su spram vojne akcije protiv država čija upletenost u
događaje 11. rujna nije dokazana. Glede drugih aspekata ponašanja
tih država, Europljani općenito izgleda da prvenstvo daju politici
intervencija ciljanih na utjecanje na unutarnje razvoje tih
zemalja, i na to da ih se uvjeri da prekinu ili unište bilo kakve
nacrte proizvodnje oružja za masovno uništavanje. (...)
George Bush ostaje uvjeren da sprega radikalnog islamskog
terorizma i oružja za masovno uništavanje ostaje glavni izazov. U
tome može računati, poglavito u ovoj prvoj godini njegovog mandata,
na snažnu temeljnu potporu, mada su izbila neka proturječja glede
toga kako ići dalje, i na unutarnjoj i na međunarodnoj razini. Za
Europljane jedna od posljedica toga je što će u SAD-u uloga NATO-a i
američki odnosi s Europom, i europskim zemljama pojedinačno, biti
uvelike ocjenjivani u odnosu na doprinos ponuđen u suočavanju s
ovim post-post-hladnoratovskim izazovom.". piše Helmut
Sonnenfeldt.