FRA-LE FIGARO OD 9.7.02. WISMANN: NJEMAČKA DANAS IMA GRANICE

FRANCUSKA LE FIGARO 9.VII.2002. Heinz Wismann: 'Treba sabrati blago naših pojedinačnih identiteta' U nizu napisa o novim ambicijama Savezne Republike Njemačke list objavljuje razgovor s Heinzom Wismannom, filozofom, direktorom odjela za istraživanje u Visokoj školi za društvene znanosti (EHESS) i predsjednikom Protestantskog instituta za interdisciplinarna istraživanja u Heidelbergu: " - G. 1990. ujedinjenje je za Njemačku bilo dvostruki izazov: u smislu europeizacije i u smislu stjecanja priznanja. Kakvi se zaključci mogu izvući nakon više od deset godina? = Prvo, trebamo se podsjetiti kakva je bila njemačka stvarnost do ujedinjenja. Zapadna Njemačka bila je država koja se napose odlikovala rajnskim provincijalizmom, a povijesno je bila jako usmjerena prema Francuskoj. Povrh toga, zahvaljujući miješanju puka koji je bio posljedica dolaska izbjeglica s istoka, stara se ravnoteža, poglavito vjerska, u potpunosti poremetila. To je na neki način, mimo svake tradicionalne polarizacije, išlo na ruku onome što bismo mogli nazvati pozapadnjačenje Njemačke. Istočna Njemačka je drugo. Dok je internacionalizam bio deviza te zemlje, kao u mnogim zemljama sovjetskog bloka, Demokratska Republika Njemačka svjesno je razvijala nacionalizam kao socijalnu vezu. DRNj je, primjerice, prisvojio osobe-simbole njemačke povijesti, od Lutera do Friedricha II. kako bi ojačala nacionalni osjećaj i zakonitost. Nakon pada Zida to se izravno odrazilo u valu nacionalističkih zahtjeva koji su dolazili s istoka, a stišali su se nakon nekoliko godina. Zatim, ujedinjena je Njemačka htjela okrenuti leđa provincijalizmu koji je bio njezina odlika. U tom smislu treba tumačiti selidbu prijestolnice iz Bonna u Berlin, nikako drukčije. Kao što je, uostalom, Kohla, velikog državnika koji je ipak bio obilježen provincijalizmom sve do dijalektalnog govora, zamijenio Schroeder, Nijemac sa sjevera. (...) - Temelji li se ključna uloga Njemačke u Europi na uzdizanju nacionalnog suvereniteta ili na 'ograničenom' suverenitetu? = Njemačka nema mit o jedinstvenoj i nedjeljivoj republici. Dakle, suverenitet se ne shvaća jednako. Činjenica da je stvarnost gospodarskog i upravnog tkiva regionalna, razlog je što savezna država nema apsolutne simbolične stvarnosti. Kraće rečeno, načelo supsidijarnosti već je snažno ukorijenjeno u njemačkoj stvarnosti. (...) - S istim obrascima, ali različitom vjerom, razvoj se u dvjema zemljama (Francuskoj i Njemačkoj, op.prev.) bitno razlikuje... = Protestantizam se temeljio na kolektivnom načelu u življenju i u očitovanju vjere koje najavljuje federalizam. Arhitektura francuske nacije preuzima katolički model. Dovoljno je sjetiti se službene odijeljenosti vjerske i svjetovne sfere koja je počela u doba Napoleona. Tada se mislilo da vjerske organizacije moraju imati piramidalni ustroj Rimske crkve. To je protestante, ali i židove, nagnalo da stvore ustroje gotovo istovjetne katoličkim. Sadašnji je problem integracije muslimana u Francuskoj uglavnom posljedica toga što oni ne uspijevaju uspostaviti 'katolički' ustroj u življenju svoje vjere koja je ujedno jedinstvena i hijerarhijska. Dok je u Njemačkoj to lakše, budući da protestantsko gledište prihvaća različite razine vlasti. - Kako treba shvatiti njemački voluntarizam u izgradnji Europe? Kao trenutni prohtjev jedne sile ili pak kao veliku želju za stabilnošću? = Njemačka se povijest može opisati kao dugo putovanje prema teritorijalnoj cjelovitosti. Dok je nismo ostvarili, imali smo neke nadomjestke za tu cjelovitost. Sve do sredine prošlog stoljeća Nijemci su u tu svrhu računali s ekspanzionističkom dinamikom koja se temeljila na pravu krvi. Jer, granice Njemačke koja je bila pritisnuta između Francuske i Rusije, stalno su se mijenjale: na zapadu zbog Alzasa i Lotaringije, na istoku zbog različitih podjela Poljske. - S tim je u svezi i nesigurnost njezina identiteta? = Točno. Kasnije je nadomjestak bila gospodarska dinamika, u biti jako slična ekspanzionističkom procesu. Njemačka riječ Wirklichkeit (stvarnost) ne znači stvar (res), već djelovanje koje se izražava glagolom wirken (djelovati). Stvarnost kao djelovanje za Nijemce, dakle, nije opipljiva. Odatle ekspanzionizam. Njemačka nakon ujedinjenja prvi put u povijesti ima jasne teritorijalne granice koje određuju prostor, svakako manji, ali jedinstven. Posljedice nije trebalo dugo čekati: pravo tla, primjerice, postupno se nameće kao činjenica. - Kako možemo spriječiti da njemački div, tradicionalno jako utjecajan u istočnoj Europi, ne ugrozi ravnotežu europskih ustroja u trenutku proširenja? = Ili će Francuska pristati da Nijemci predlože europske ustroje u kojima će utjecaj drugih zemalja dovesti u ravnotežu njihov utjecaj, ili će se oduprijeti tim ustrojima uz jedinu izliku da su odveć njemački. Takva bi oholost bila neprilična. Francuska se mora osloboditi straha od 'smicalica'. Nema drugog rješenja. Mislim da je nužno da na planu izravne vjernosti nadiđemo nacionalnu zajednicu. Moramo obogatiti i učiniti kompleksnijom tu vrstu isključivog osjećaja koji je tradicionalno namijenjen naciji, dodajući druge horizonte pripadnosti."