NJ 26. VI. SZ: SUMMIT G7 TREBAO BI UMIRITI SUDIONIKE U GOSPODARSKOM ŽIVOTU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 26. VI. 2002. Ekonomija straha "Nitko više ne očekuje da gospodarski problemi uistinu budu i riješeni na gospodarskim sastancima na vrhu. No, redoviti godišnji sastanak šefova država i vlada sedam vodećih industrijskih država (G7) i Rusije bar prisiljava sve sudionike da pred očima javnosti komentiraju stanje u svjetskom gospodarstvu i vlastitu gospodarsku politiku. Na ovogodišnjem sastanku na vrhu sedmorica bi trebala posebno ozbiljno shvatiti tu zadaću. Rijetko je kada u svjetskom gospodarstvu vladala takva nesigurnost, sumnja pa čak i strah kao ovog proljeća. Taj je strah moguće mjeriti razinom dioničkih indeksa Dow Jones, Dax i ostalih: naime, od travnja ove godine tečajne vrijednosti dionica u New Yorku i ostalim središtima ponovno padaju - i to usprkos poboljšanju brojčanih pokazatelja realne ekonomije u Sjedinjenim Državama. Već dugo nije zabilježeno tako loše stanje na Wall Streetu u ranoj fazi gospodarskog uzleta. Dionice tehnoloških poduzeća danas se širom svijeta doslovno nude budzašto, dionica telekomunikacijskih poduzeća stoji oko devet eura - prije nekoliko tjedana takvu cijenu ne bi smatrali mogućom čak ni pesimisti. Postoje i drugi pokazatelji nesigurnosti: u lipnju je indeks kojim institut IFO mjeri poslovnu klimu u Njemačkoj pao - suprotno očekivanjima - a promet u maloprodaji pada već od početka godine. Pad tečajnih vrijednosti dionica znači da ulagači korigiraju svoja očekivanja o poslovnim rezultatima tvrtki naniže; pad tečajnih vrijednosti u razdoblju gospodarskog uzleta znači da stručnjaci ne vjeruju konjunkturi. U razdoblju pada tečajnih vrijednosti ulagači slijede gomilu baš kao i u razdoblju njihova rasta. Možda i aktualna kretanja tečajnih vrijednosti sadrže određenu dozu iracionalnog pretjerivanja ali postoje i vrlo ozbiljni razlozi za opću nesigurnost - u tom kontekstu valja istaknuti u prvom redu utjecaj terorističkih napada od 11. rujna prošle godine. Neposredno nakon katastrofe vlada i središnja banka u Washingtonu uspješno su stabilizirale privredu. No, sada se čini da su strah od terora i njegove posljedice polegli na svjetsko gospodarstvo kao pepelnica na biljku: povišeni sigurnosni troškovi poskupljuju trgovinu, promijenila se klima u Americi - privreda okarakterizirana pravodobnim reakcijama promijenila je predznak te je danas obilježena preventivnim ekstremnim oprezom. Tome valja dodati pitanje o nastavku borbe protiv terora: hoće li biti pokrenut rat protiv Iraka te hoće li stanje na Bliskom Istoku izmaknuti kontroli? Napadi od 11. rujna stoje u pozadini još nekih gospodarskih rizika. Bushova vlada uporno ubrizgava novac u privredu što stabilizira potražnju ali istodobno proizvodi i visok deficit u američkom državnom proračunu, koji će ove godine dosegnuti 1,5 posto BDP-a. To je radikalna promjena u odnosu na viškove u proračunu iz Clintonove ere. Takvo stanje zaoštrava poziciju SAD u vanjskoj trgovini. Vanjskotrgovinski deficit dosegnuo je dramatične vrijednosti. U svakom slučaju, u razdoblju procvata New Economy tom su deficitu još bila suprotstavljena velika ulaganja. No, ulagačka se konjunktura urušila, SAD se danas ne zadužuju kako bi stvarale nove vrijednosti već kako bi financirale vlastitu potrošnju. Takvo je stanje neodrživo i nužno utječe na vrijednost valute. Dosada je dolar tek umjereno pojeftinio; 97 centi za jedan euro više podrazumijeva povratak normalnosti nego katastrofu ali naglo se širi strah od velikog pada vrijednosti dolara. No, američku privredu muči i moralni i kulturni problem. Od prevarantskog bankrota trgovca električnom energijom Enrona u kojem je sudjelovao i jedan vodeći revizor, Amerikanci se pitaju što bi još moglo doprijeti u javnost. Koliko su uopće realne brojke velikih tvrtki notiranih na burzi? Jesu li dionice još uvijek precijenjene usprkos padu njihovih vrijednosti? Dosada se američka konjunktura oslanjala na potrošnju i tržište nekretnina. Što će se dogoditi ako trend pada tečajnih vrijednosti na burzama bude nastavljen? Napokon, američka privreda proživljava krizu svojih uzora. Prije samo dvije godine moćni šefovi tvrtki, CEO-i, bili su još junaci gospodarskog života a nakon nedavnih skandala oko Enrona, Tycoa i ostalih ugled te profesionalne skupine zasada je uništen. Danas u Sjedinjenim Državama smatraju da je šef tvrtke sposoban za svakojake prljave poteze. Njemačka privreda proživljava ekonomiju straha i opreza uz vlastiti predznak. Nijemci neposredno ovise o Americi; dobar dan na Wall Streetu - kakav je bio prošlog utorka - utječe i na Frankfurt; loš dan uzrokuje nastavak pada vrijednosti. Manjak pouzdanja očituje se kroz slabu potrošnju, dosada neviđeno slabljenje propagandnog tržišta i neprekinute valove otpuštanja radne snage. Nezadovoljstvo pojačava otvrdnuće politike uoči izbora za Bundestag kao i ovogodišnji besmisleni i štetni pregovori o kolektivnim ugovorima. U osnovi poduzetnici, potrošači, zaposlenici i ulagači očajnički tragaju za bilo kakvim vijestima koje bi ulijevale povjerenje. Bilo bi dobro kada bi ih G7 mogla i isporučiti", zaključuje Nikolaus Piper.