CH 23. VI. NZZ: JE LI IZRAELSKA OGRADA ZAPRAVO IZLAZ IZ SLIJEPE ULICE?

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 23. VI. 2002. Izraelska ograda - izlaz iz slijepe ulice? "'Dobra ograda čini dobre susjede', kaže jedna uzrečica. Hoće li ona vrijediti i za veliki sigurnosni bedem između zaposjednutog zapadnog Jordana i matičnog Izraela, koji je ovih dana počela graditi Sharonova vlada? Zaštitna ograda trebala bi u prvoj etapi biti podignuta u duljini većoj od 110 kilometara, otprilike duž 'zelene granice' iz 1967. g., u sjevernom dijelu zapadnog Jordana. Deklarirani cilj projekta jest sprečavanje prodora palestinskih napadača u Izrael. Ta je nakana iz različitih razloga žestoko podijelila duhove i u samom Izraelu. Premijer Sharon dugo se opirao izgradnji tako velike granične blokade. Njegovo oklijevanje nije bilo toliko motivirano obzirom prema pogođenom palestinskom stanovništvu koliko njegovom naklonjenošću pokretu izraelskih naseljenika. Ponajprije snažno ideološki motivirani naseljenici u daleko isturenim izraelskim kolonijama u zapadnom Jordanu odlučno se protive izgradnji granične ograde, strahujući opravdano da će time njihova naselja biti jasnije izolirana od matičnog Izraela. No, Sharon je imao i drugih razloga da igradnju ograde i zida duž 'zelene granice' prihvati tek nakon duljeg kolebanja. Napokon, realizacija tog projekta podrazumijeva i privremeni neuspjeh Sharonove prvobitne težnje zaustavljanja palestinskog terora isključivo pomoću vojne protusile. Izraelski premijer mora sada pristati i na mjere teritorijalnog razgraničenja, koje je odbio još prije godinu i pol dana, prilikom preuzimanja premijerske dužnosti. No, i Sharonovi kritičari u Izraelu ocjenjuju novu gradnju ograde i zida uz pomiješane osjećaje. Od neuspješnih pregovora u Camp Davidu i izbijanja druge intifade pojedini glasovi u izraelskoj javnosti zauzimaju se za jednostrano povlačenje iz zaposjednutih područja u pojasu Gaze i u Cisjordaniji - također iza solidno učvršćenih granica manje ili više duž crta razdvajanja iz 1967. g. Budući da trenutno nije moguć dogovor s Palestincima o cjelovitim kompromisnim rješenjima, Izrael mora započeti s jednostranim koracima u smjeru razdvajanja, glase argumenti te škole mišljenja. Iza tog recepta krije se nada da će takvo razdvajanje na dulji rok rezultirati i stišavanjem političkih i psiholoških napetosti u odnosima Izraelaca i Palestinaca. Doduše, u kontekstu gradnje ograde i zida, koju je započela Sharonova vlada, nijednom se riječi ne spominje moguće povlačenje isturenih izraelskih naselja. Bez te odlučne komponente skup je projekt izgradnje ograde potpuno besmislen i gledano iz sigurnosne i gledano iz mirovno-političke perspektive, zaključio je čelnik izraelske oporbe Yossi Sarid. No, drugi liberalni promatrači u Izraelu nisu tako pesimistični. Polaze od premise da beznadno zapleteni izraelsko-palestinski sukob trenutno ionako nije moguće u potpunosti riješiti te su u najboljem slučaju moguće tek ograničene mjere, usmjerene na smanjenje nasilnih izgreda. Netom započeta izgradnja zida mogla bi po njihovu mišljenju potaknuti duboku promjenu svijesti - naime, puno priznanje činjenice o dvije odvojene države na području nekadašnjeg mandatnog područja Palestine. Veća je vjerojatnost da će u okviru takve promjene svijesti u Izraelu biti uspostavljen dostatak politički konsenzus o neizbježnom povlačenju isturenih naselja. Vjerojatnost da se Sharon u tom slučaju nađe među političkim gubitnicima takvog razvoja događaja bila bi povelika ironija pokrenutog procesa razdvajanja. Sasvim je logično da je palestinsko stanovništvo u početnoj fazi ljutito zbog nastajanja nove ograde, strahujući ne bez razloga i od dodatnog otimanja zemlje. No, možda će taj bedem razdvajanja i u njihovim redovima potaknuti sazrijevanje nužnih spoznaja. Među njih spada i ona da je taktika ubilačkog terora protiv civila, koju su dosada mnogi veličali, rezultirala samo sve dubljim potonućem u tragediju - te da bi nenasilan otpor po današnjim mjerilima neodrživoj tuđinskoj okupaciji mogao biti daleko djelotvornije oružje", zaključuje Reinhard Meier.