NJ 30.V.-TAZ-IZRAEL

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 30. V. 2002. Što Joschka Fischer i Guido Westerwelle žele u Izraelu? "Inozemni političari stoje u redu pred Sharonovim vratima. Ministri vanjskih poslova dolaze i odlaze. Westerwelle je navratio, praćen malim skandalom koji su izraelski mediji jedva primijetili. Sada stiže Joschka Fischer i negdje će ga proglasiti počasnim doktorom. Izrael je opet u središtu pozornosti a to privlači uglednike iz cijeloga svijeta. To doma dobro dođe za nekoliko fotografija. U Izraelu ne. Zašto Joschka Fischer sada dolazi? Zašto nije posjetio Arafata u Ramali u tijeku njezine opsade? Neki su Izraelci stvorili neku vrstu 'ljudskog zaštitnog bedema' kako bi spriječili da Sharon ubije Arafata. To bi onemogućilo mir za naraštaje. No Fischer dakako nije mogao potražiti Arafata, jer to bi razljutilo Amerikance. Što će sada proizići iz svih tih diplomatskih posjeta? Ništa. Izraelci su zaposleni svakodnevnim terorom. Sharon ima drugih problema. Samo ministar vanjskih poslova Shimon Peres, koji se pretvorio u patetičnu karikaturu samoga sebe, ima posla. Mirovni proces više ne postoji. Ali zato ratni proces brzo napreduje. U njemu svakodnevno umiru ljudi - Izraelci koji se slučajno nađu u kavanama ili dućanima u kojima se neki samoubojica digne u zrak - Palestinci koji 'likvidiraju' izraelske komandoske postrojbe. Na izraelskoj strani zapravo nema nikakve rasprave o vojnim akcijama, rutinski se primaju na znanje. Među Palestincima je u tijeku silovita rasprava. Vodstvo vjeruje da će samoubilačke akcije rasrditi svijet protiv Palestinaca, želi da se napada samo naseljenike i vojnike u okupiranim područjima. Bijesni militanti to odbijaju. Vjeruju da su 'mučenici' jedino djelotvorno oružje koje Palestinci imaju. Ukazuju da Izraelci sada žive u stalnom strahu, da izraelsko gospodarstvo tetura u krizu. To je razoran rat. Mediji se usredotočuju na vražji krug nasilja, no glavna fronta protječe drugdje. Jer Sharon provodi politiku naseljavanja silovitim koracima. Nastaju nova naselja, stara se proširuju, tako zvane zaobilazne ceste presijecaju ono što ostaje. Naselja su znak: ne smije ni neće nastati država Palestina. U ime borbe protiv terora posvuda u zemlji nastaje zbrka elektronskih ograda, rovova, zidina - ne ravnocrtno kao između bivšeg DDR-a i Savezne republike, nego oko palestinskih sela i gradova. Ona onemogućava svako kretanje i paralizira ostatak palestinskog gospodarstva. No ministre vanjskih poslova to ne zanima. To nije fotogenično", zaključuje Uri Avnery, publicist i mirovni aktivist iz Tel Aviva kao gost komentator.