ZAGREB, 12. lipnja (Hina) - Australski znastvenici uspjeli su replicirati dijelove DNA tasmanijskog tigra, ali to još uvijek ne znači da će biti moguće klonirati australskog tobolčara koji je izumro još u 19. stoljeću.
ZAGREB, 12. lipnja (Hina) - Australski znastvenici uspjeli su
replicirati dijelove DNA tasmanijskog tigra, ali to još uvijek ne
znači da će biti moguće klonirati australskog tobolčara koji je
izumro još u 19. stoljeću.#L#
Genetičari Australskog muzeja replicirali su dijelove DNA
tasmanijskog tigra uzete od 136 godina starog uzorka tkiva
životinje koja se čuva u etanolu još od 1866. godine.
Thylacine, poznat i kao tasmanijski tigar, istrebljen je u
devetnaeestom stoljeću, a posljednji živući primjerak te životinje
uginuo je 1936. godine.
Replikacija je izvršena postupkom lančane reakcije polimerazom
(PCR), što znači da su dijelovi DNA uzorka bili dovoljno kvalitetni
da mogu opstati u živoj stanici.
Samo po sebi, to zasad ne znači da je reproduktivno kloniranje
moguće. Sljedeći veliki korak jest prikupljanje čitave genetske
"knjižnice" te životinje. To bi poslužilo kao odskočna daska prema
reproduktivnom kloniranju tasmanijskog tigra, vjerojatno putem
oplodnje embrija transplantiranog u bliskog rođaka vrste. Neovisni
promatrači pažljivo promatraju ova zbivanja, ali ostaju
skeptični.
Spretnim pretvaranjem tajanstvenog genetskog istraživanja u neku
vrst novog svetog putovanja s ciljem obnove izgubljene Arkadije,
Australski je muzej magično privukao privatna financijska
sredstva. Također je privukao pažnju velike američke televizijske
postaje, koja uskoro planira emitirati posebnu emisiju o
kloniranju.
Sve to zagovornike očuvanja priorde čini pomalo sumnjičavima. Iako
podupiru popularizaciju znanosti i genetsko istraživanje
istrebljenih vrsta, oni se boje da oduševljenje potencijalno
nerealnim rješenjima poput kloniranja možda više šteti, nego što
pomaže očuvanju prirode.
"Morali bismo se usredotočiti na očuvanje postojećih ugroženih
vrsta, umjesto da na skup način pokušavamo ponovno stvoriti ono što
je već izgubljeno", kaže Nick Mooney, upravitelj Tasmanijskih
parkova.
"Najveća vrijednost leži u očuvanju, a ne kloniranju", dodao je.
No iako priznaje da pokušaj kloniranja možda neće polučiti željene
rezultate, direktor Australskog muzeja Mike Archer ističe da će ono
barem donijeti koristi za daljnja istraživanja.
U ovom trenutku, čak i pod pretpostavkom da su istraživači u stanju
sabrati djelomičnu knjižnicu genoma thylacina, trebat će popuniti
milijune praznina, možda repliciranjem DNA od bliskih srodnika
poput tasmanijskog đavla. A ako se u tome i uspije, pitanje je što će
se time stvoriti.
"Možemo li stvoriti potpunog thylacina? Nisam siguran. Možda
možemo stići blizu. A ako uspijemo, mislim da je to bolje nego
ništa", kaže Archer.
No Jeremy Austin, biolog Sveučilišta Queensland, kaže da u tom
slučaju postoje i lakši načini da se to postigne. "Ukoliko traže
približnost, sadašnja tehnologija kloniranja to omogućuje", kaže
Austin.
(Hina) lbr dv