ZAGREB/PHILADELPHIA, 7. lipnja (Hina) - U 90 posto obitelji s iskustvom sudjelovanja u prometnoj nesreći, djeca i roditelji iskusit će barem jedan ozbiljan simptom akutnog stresa, a čak 25 posto djece i roditelja trpjet će trajnije
simptome koji zahtijevaju liječničku skrb, rezultati su istražvanja provedenog u dječjoj bolnici u Philadelphiji.
ZAGREB/PHILADELPHIA, 7. lipnja (Hina) - U 90 posto obitelji s
iskustvom sudjelovanja u prometnoj nesreći, djeca i roditelji
iskusit će barem jedan ozbiljan simptom akutnog stresa, a čak 25
posto djece i roditelja trpjet će trajnije simptome koji
zahtijevaju liječničku skrb, rezultati su istražvanja provedenog u
dječjoj bolnici u Philadelphiji. #L#
Autorice istraživanja dr Nancy Kassam-Adams i dr Flaura K. Winston,
nude smjernice za procjenu simptoma akutnog stresa kod djece i
roditelja.
"Istraživali smo niz simptoma akutnog stresa kod djece i njihovih
roditelja kako bi pedijatrima omogućili bolje prepoznavanje i
rješavanje psiholoških posljedica nesreće", rekla je dr Kassam-
Adams, pomoćnica upraviteljice za bihevioralna istraživanja u
traumatološkom odjelu dječje bolnice u Philadelphiji.
"Dokazi o raširenosti tih simptoma kod ozlijeđene djece
liječnicima mogu pomoći u razlikovanju normalnih reakcija na
traumu od reakcija koje zahtijevaju daljnju skrb i praćenje."
Ispitni uzorak obuhvaćao je stotinu djece primljene u
philadelphijsku bolnicu zbog ozljeda zadobivenih u prometnim
nesrećama u razdoblju od srpnja 1999. do svibnja 2000. Djeca su u
nesrećama sudjelovala kao putnici, pješaci ili biciklisti.
"Presudna sastojnica u procjeni akutnog stresa jest pedijatrovo
razumijevanje načina na koji djeca i roditelji reagiraju na dječju
povredu", kaže dr Winston, upraviteljica traumatološkog odjela.
"Uobičajeno je da roditelji reagiraju uznemireno nakon što je
dijete ozlijeđeno, a stres roditelja može utjecati na djetetov
odgovor na traumatični događaj."
Akutni stresni poremećaj obuhvaća niz simptoma i reakcija koji se
mogu pojaviti u prvim mjesecima nakon traumatičnog doživljaja. To
uključuje ponovno proživljavanje traume, izbjegavanje
podsjetnika na traumu, pretjeranu podražljivost (nervozu) i
odvojenost (otupjelost, osjećaj nestvarnosti).
Posttraumatskim stresnim poremećajem smatra se dulje trajanje tih
simptoma (barem jedan mjesec) koje ometa svakodnevno
funkcioniranje pojedinca. Prethodna istraživanja govore da čak i
djeca s manjim povredama zadobivenim u prometnoj nesreći imaju
rizik da razviju PTSP, kažu dr Kassam-Adams i dr Winston.
Istraživači kažu da su simptomi akutnog stresnog simptoma
uobičajeni u prvih mjesec dana nakon nesreće. Među ozlijeđenom
djecom i roditeljima, više od četiri petine iskusilo je barem jedan
ozbiljan simptom akutnog stresa. Oko četvrtina djece i roditelja
iskusilo je poremećaj širokog raspona, sa simptomima odvojenosti,
ponovnog proživljavanja, izbjegavanja i nervoze. Četrdeset posto
obitelji bile su pogođene ozbiljnijim simptomima. Simptomi se nisu
uvijek pojavljivali i kod djece i kod roditelja.
U slučaju djeteta ozlijeđenog u prometnoj nesreći, istraživači
pedijatrima i obiteljskim liječnicima preporučuju sljedeće:
1. Redovno kontaktiranje obitelji tijekom prvih nekoliko dana te
jedan do dva tjedna nakon nesreće da se utvrde mogući problemi u
ponašanju i funkcioniranju obitelji;
2. Korištenje odnosa liječnika i pacijenta za utvrđivanje
postojanja simptoma akutnog stresa te mogućeg funkcionalnog
oštećenja ozlijeđenog djeteta. Za to je dovoljan kratak ambulantni
posjet djeteta i roditelja;
3. Ispitivanje utjecaja djetetove povrede na obitelj. Stres
roditeljima ponekad onemogućava da djetetu pruže potrebnu
potporu;
4. Poticanje obitelji da raspravi događaj i sadašnje osjećaje;
5. Pružanje uputa za daljnju procjenu i prihološku skrb ako dječji
(ili roditeljski) simptomi akutnog stresa traju duže od jednog
mjeseca ili ometaju svakodnevno funkcioniranje.
(Hina) lbr dj