FRA-LE COURRIER INTERN. 30.5.02. SAVEZ PROTIV EUROPE

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 30.V.2002. Veliki savez Rusije i Sjedinjenih Država "Veliki američko-ruski savez čija je objava ovih dana službeno svečano obilježena, zacijelo je najvažniji događaj koji je posljedica 11.IX. Međutim, njegovi korijeni sežu puno dalje nego se misli. Da bi se shvatio na ruskoj strani, moramo se vratiti u vrijeme Jurija Andropova, bivšeg šefa KGB-a koji je došao na vlast na štetu Brežnjevljeva klana 1982. Dakako, Andropov je dugo mislio da Sovjetski Savez krivo igra s nekim dobrim kartama, kao što je popuštanje napetosti s reformatorskom Kinom Denga Xiaopinga ili postupno ujedinjenje Njemačke dijaloga s SPD-om i zelenima preko Rajne. Za kratkog boravka na vlasti Jurij Andropov se htio približiti Bonnu, kao i Pekingu. No na koncu se već početkom 80-ih uvjerio da je najbolja karta u rukama sve slabije sovjetske vlasti bezuvjetno pomirba s Washingtonom. (...) Napokon, Andropov, Gorbačov i danas Putin vraćaju se temeljnoj američkoj jednadžbi. Rusija, stara pionirska europska zemlja istoka okreće se ka svom anglosaksonskom dvojniku, Americi, najmlađoj pionirskoj zemlji Europe. Dakako, pet novih čimbenika učvršćuju to uvjerenje Vladimira Putina: 1. Učinak nafte: Rusija je zapravo s tugom otkrila da jedini put njezina gospodarskog oporavka ide preko korištenja sirovina, ponajprije nafte. Tu se njezin interes sukobljava s interesima Saudijske Arabije i OPEC-a: Rusija izlaže riziku proširenje dijelova svog tržišta i, kao nekad šeik Jamani, spremna je pristati na smanjenje cijene za industrijski razvijeni svijet. Za potomka naftne industrije kao što je George W. Bush, to je glavni čimbenik povjerenja koje polaže u Putina. 2. Rusi i Amerikanci... i Izraelci danas slično gledaju na islamsku prijetnju, bilo da dolazi iz Čečenije, Saudijske Arabije, Pakistana ili Palestine. Ne prekidajući odmah vezu sa svojim partnerima (Iran i Moskva, Saudijska Arabija, Pakistan i Washington, Turska i Jeruzalem), tri su se nova saveznika već sada gotovo dogovorili oko trajne politike suzbijanja islamizma u budućnosti. 3. Rusi i Amerikanci također se slažu da treba imati obzira prema Kini, ne dajući joj mogućnost da se bezgranično širi. Rusi se boje za Kazahstan, pa i za sibirski daleki istok, kao što se Amerikanci boje za Tajvan i Južnu Koreju. To je druga neupadljiva i stalna sličnost koja ih približava Indiji. 4. Rusi i Amerikanci u potpunosti se slažu da treba bitno smanjiti nuklearne arsenale kako bi se, u oba slučaja, izdvojile veće svote za konvencionalne vojske koje će u sljedećem razdoblju imati puno posla od Turske do Nepala. 5. Zadnje, ali ne i najmanje važno, Rusi su istodobno umorni od europskog otezanja i s visoka gledaju na nj. Misle da Njemačka povećava regionalnu prevlast u srednjoj Europi skrivajući se iza američke zaštite i da je Francuska izdala staro prijateljstvo odlučno podupirući čečensku secesiju i balkanski islam. Amerikanci više ne žele plaćati za NATO koji im ne pomaže kada im treba. Izolirati staru Europu na istoku i na zapadu također nije mrsko dvama novim saveznicima. Savez Washington-Moskva je tu da bi potrajao. Kao 1941., odgovara točno određenoj fašističkoj prijetnji. Kao i 1941., ponovno će spasiti čovječanstvo", u uvodniku lista piše Alexandre Adler.