FRANCUSKA-LIBERATION OD 28.5.02. NEMA EUROPE BEZ SAVEZA

FRANCUSKA LIBERATION 28.V.2002. Nema Europe bez saveza "Vanjska i sigurnosna politika Europe petnaestorice koja će uskoro biti Europa dvadeset sedmorice je bolesna. Prevelik broj ustanova i mehanizama, a zabrinjavajući nedostatak zajedničkog djelovanja. Djelovanje se još uvijek najčešće temelji na pružanju pomoći, što je koristan ali ne i dovoljan uvjet za politiku. Na toj tužnoj pozadini europske neznatnosti u velikim rasprama i u velikim svjetskim krizama treba promatrati uzdahe i žestoke napadaje u prigodi dolaska Georgea W. Busha na naš kontinent. Međutim, nije toliko u pitanju načelo europske politike, koliko zbunjenost samih Europljana, a razlika je velika. Prečesto kritike zbog jednostranosti, shematskog moralizma (osovina zla) ili, naprotiv, interesnog realizma (nafta i savezi sa sumnjivim režimima), ako to nisu 'gafovi' i neizbježive teškoće u američkoj borbi protiv globalnog terorizma, oslikavaju neizravno savršenu europsku politiku: multilateralnu, pomirljivu, velikodušnu, koja znade obuzdati svoju snagu i, dakako, djelotvornu. Najgore je kada Europljani traže ulogu protuutega naspram Sjedinjenih Država, kada to nije obrazac svijeta u kojemu bi se vrijednosti i interesi trajno razlikovali s obje strane Atlantika. Europska politika pokazuje da postoji sve dok drži ravnotežu američkoj moći. (...) No sama europska politika u kojoj ostatak svijeta vidi opreku prema američkoj diplomaciji, je mitska. Podsjeća čak na suverenističku nostalgiju koja je okrenuta protiv same Europe. I u jednom i drugom slučaju prevladavaju kritike i zajedljive šale u svezi s dvama najvećim naporima danas na demokratskom ustroju našeg svijeta: naporima Europljana na razini njihova kontinenta i američkim na svjetskoj razini. Neizravno, kao alternativa nepodnošljivoj aktivističkoj jednostavnosti SAD-a nudi se oprezno odstupanje od identiteta. Može postojati europsko, kao i nacionalističko odstupanje. Potonje može poprimiti različite oblike: pohvale kulturalnoj raznolikosti i multipolarnosti kao suvremenog oblika 'svatko u svojoj kući', prijateljskog posredovanja i neutralnosti Europe koja je arbitar u svim sukobima, a ne čimbenik sigurnosti: u najgorem slučaju, sigurnost će biti samo u neupletanju i u arbitraži; vojno djelovanje kakvo je uobičajeno za SAD samo izaziva još teže sukobe. (...) Problem, dakle, nije u 'drukčijoj' europskoj politici. Problem je što nje još nema dovoljno i to iz triju vrlo jednostavnih razloga: više nema svoju vojsku; još nije jedinstvena u djelovanju; Europljani se čak ne slažu oko vrijednosti koje bi mogla promicati. (...) Nećemo biti važni na svjetskoj razini sve dok ne udružimo naše politike i naše snage za vanjsko djelovanje. No to moramo učiniti samo uime zajedničkih vrijednosti, među kojima su na prvom mjestu djelovanje i posredovanje vani. Te vrijednosti više od stoljeća dijelimo, pače smo ih gradili, s SAD-om i s nekim drugim nacijama. Želimo li se izgrađivati polazeći od odijeljenosti i različitosti od američkog brata blizanca, jednostavno ćemo izgubiti povijesni kalup u kojemu su nastale te univerzalne vrijednosti. Da bi uspjela, integracija europske vanjske i sigurnosne politike ne treba samo kovati svoje zajedničko oruđe: to je zahtjev Romana Prodija. No Prodi i zagovornici izgradnje Europe ne trebaju isto tako slabiti i opirati se dinamičnom djelovanju i vrijednostima kojih su nositelji jedan Jacques Chirac, Tony Blair i Gerhard Schroeder, koje je neraskidivo povezano s velikim demokratskim savezom koji je stvorilo XX. stoljeće. Europsko oruđe s vrijednostima saveza, u tome je budućnost", piše Francois Godement, povjesničar i stručnjak za vanjsku politiku.