RU - UTRO - EU-SAVEZ I RUSIJA

RUSIJA UTRO 29. V. 2002. Rusija i Europa u istom gospodarskom prostoru Kokoš nije ptica, Rusija nije Europa. Takvom se parafrazom poslovice može okarakterizirati osnovna zamisao koja je hoćeš- nećeš lebdjela oko pompoznih riječi europskih vođa na summitu Rusija-EU u srijedu u Kremlju. Govoreći pred novinarima predsjednik Europskoga povjerenstva Romano Prodi je istaknuo da Europska Unija drži Rusiju 'temeljnim sastavnim dijelom Europe, ali polazeći od toga da bi već zemljopisni razmjer Rusije, u slučaju njezina pristupanja Europskoj Uniji, izmijenili samu prirodu EU-a'. Osim toga, drži predsjednik Europovjerenstva, ima i drugih razloga koji ne dopuštaju Rusiji da postane članica EU-a. U sadašnjoj etapi radi se o tome da 'to nije realno moguće sada ostvariti'. Zapravo je, po mišljenju europskog dužnosnika, 'ambicioznija ali realističnija zadaća' stvaranja jedinstvenoga gospodarskog prostora EU-a i Rusije. Ne samo to, nego je i predviđeni rok od pet godina 'posve realna'. U cjelini pozicija Eurosaveza u danom stanju izgleda posve razumljivim. Dosita je radi niza objektivnih razloga članstvo Rusije u EU besmisleno čak i za Rusiju, ne govoreći o samoj Europi. Za to je osnovnom zamisli današnjega summita upravo stvaranje toga jedinstvenog gospodarskoga prostora, o kojemu je toliko zainteresirano govorio Prodi. Karakteristično je da se takva zamisao provlačila krajem prošlog stoljeća, iako nije došlo do njezina ostvarenja. Danas ona zvuči kao nova, čak i iz usta samih Europljana. Glavni je razlog tomu, po svemu sudeći, silna europska želja da poveća gospodarsku moć kao efektivnu protutežu SAD-u. U novim okvirima gospodarskog zbližavanja s Rusijom, energetski zahtjevna Europa jamči sebi ugovore za dugoročne isporuke goriva, istodobno šireći sebi tržište za višak vlastitih roba i usluga. Rusija pak u tom pogledu mora pokazati stanovit oprez, budući da se u zajedničkom gospodarskom prostoru s EU-om njezini interesi unekoliko udaljavaju od europskih. Rusija treba ponajprije ulaganja u visokotehnološke grane privrede, što pak Europljanima nije na popisu želja. U svim područjima, osim izvoza energenata, Europljani bi htjeli vidjeti Rusiju u ulozi kupca, a nikako konkurenta. Maksimum koji se može očekivati od te suradnje bit će europski izvoz u Rusiju suvremenih proizvoda kao što se događa u Istočnoj Europi. Što god govorili političari, ali punovrijedna ravnopravna suradnja u visokotehnološkim sferama među razvijenim zemljama i zemljama u razvoju - malo je vjerojatna. U vezi s tim je najvažnije što može Rusija dobiti od EU-a - konkretna potpora Europske Unije u procesu pristupanja WTO-u, kao i ukidanje bezbrojnih zapreka na putu ruskih roba u Europu. Shvaćajući snažnu zainteresiranost europske strane za odnose s Rusijom, može se pretpostaviti da ćemo ponešto iz te sfere dobiti razmjerno brzo. Kako je od danas poznato, na summitu Rusija-EU Romano Prodi je izjavio da 'Europska Unija kani Rusiju priznati zemljom tržišnoga gospodarstva'. 'Što smo obećali - to ćemo ispuniti', potvrdio je predsjednik Europske komisije. To je posve dobar znak za Rusiju. MOžemo se nadati da će ruski političari isposlovati u sadašnjoj gospodarskoj i političkoj suprotstavljenosti EU-a i SAD-a maksimalnu korist za svoju zemlju. .