US-zlosilje-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi LAT 22. IV. OSAMLJENI U SVOM STAVU O TERORIZMU SJEDINJENE DRŽAVETHE LOS ANGELES TIMES22. IV. 2002.Osamljeni u svom stavu o terorizmu"Bushova vlada vodi globalni rat protiv terorizma
kao da je terorizam pokret, ideologija, politička koalicija, s neznatnim razlikama od slučaja do slučaja. Ovo je iskrivilo naš moralni pogled na svijet i omogućilo čak i Slobodanu Miloševiću da opravda svoju jezivu politiku smrti i etničkog čišćenja. Terorizam je instrument, ne pokret. Radi se o nemoralnom sredstvu koje koriste skupine, od kojih se neke bore za pravedna pitanja a neke ne. Da bi se smanjila njegova učestalost, mora mu se oduzeti legitimnost na međunarodnoj razini a uvjeti u kojima opstaje moraju biti maksimalno umanjeni. Po definiciji, legitimnost ili nelegitimnost ne mogu biti određeni jednostrano; kada SAD ustane protiv ostatka svijeta, akcije SAD-a djeluju nelegitimno. Svijet je podržao SAD nakon napada počinjenih 11. rujna ne zbog toga kako smo mi definirali globalni rat protiv terorizma, nego unatoč tome.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE LOS ANGELES TIMES
22. IV. 2002.
Osamljeni u svom stavu o terorizmu
"Bushova vlada vodi globalni rat protiv terorizma kao da je
terorizam pokret, ideologija, politička koalicija, s neznatnim
razlikama od slučaja do slučaja. Ovo je iskrivilo naš moralni
pogled na svijet i omogućilo čak i Slobodanu Miloševiću da opravda
svoju jezivu politiku smrti i etničkog čišćenja.
Terorizam je instrument, ne pokret. Radi se o nemoralnom sredstvu
koje koriste skupine, od kojih se neke bore za pravedna pitanja a
neke ne.
Da bi se smanjila njegova učestalost, mora mu se oduzeti
legitimnost na međunarodnoj razini a uvjeti u kojima opstaje moraju
biti maksimalno umanjeni.
Po definiciji, legitimnost ili nelegitimnost ne mogu biti određeni
jednostrano; kada SAD ustane protiv ostatka svijeta, akcije SAD-a
djeluju nelegitimno.
Svijet je podržao SAD nakon napada počinjenih 11. rujna ne zbog toga
kako smo mi definirali globalni rat protiv terorizma, nego unatoč
tome.
Skupina koja se koristi isključivo terorizmom i čiji cilj je naša
patnja i uništenje napala nas je na najokrutniji način. Kompromis
ili političko rješenje nisu bili mogući. S Afganistanom nismo bili
ni u sukobu niti smo okupirali njegov teritorij.
Terorizam na stranu, stvar za koju smo se borili neupitno je
pravedna. I, iako smo akciju mogli provesti sami, ipak smo se
pobrinuli da dobijemo međunarodnu podršku u UN-u i podršku niza
naših koalicijskih partnera. Naše su akcije bile legitimne.
No sada u raspravama koje vodimo postoji nesretna sklonost da
akcije izraelskog premijera Ariela Sharona protiv Palestinaca
uspoređujemo s američkim ratom u Afganistanu. Postoji razlog zbog
kojeg smo jedini na svijetu koji činimo ovakvu usporedbu.
Jedina veza koja povezuje dva slučaja jest ta da Palestinci
nažalost koriste terorizam.
Teroristička sredstva moramo nastaviti odbijati, posebice
samoubilačke bombaške napade, ali ne smijemo dozvoliti da ovo
pitanje iskrivi naš pogled na realnost.
Palestinci i Izraelci su zaraćene strane. Obje imaju legitimne
ciljeve: Izrael mir i sigurnost; Palestinci slobodu od okupacije.
Nažalost, obje strane nastavljaju koristiti nemoralna i
nelegitimna sredstva: Palestinci koriste terorizam a Izrael
masovno napada civile i oduzima teritorij Palestincima da bi gradio
izraelska naselja.
Radi se o sukobu koji može biti riješen samo politički, što ima
posljedice za regionalnu i globalnu stabilnost.
Čak ako i simpatiziramo s izraelskim sigurnosnim ciljevima, naša
nesposobnost da vidimo nelegitimnost opsega Sharonovih akcija na
Zapadnoj obali, potkopava međunarodnu legitimnost koja je od
ključne važnosti za uspjeh globalne borbe protiv terorističkih
sredstava. A naša usredotočenost isključivo na sredstva čini nas
slijepima na potencijalne posljedice eskalacije kojeg se ostatak
svijeta veoma boji.
U Washingtonu rašireno mišljenje kako rat protiv terorizma možemo
voditi sami opasna je iluzija. Od potpunog osjećaja slabosti i
ranjivosti, najsnažnijeg u čitavoj povijesti SAD-a, prošlog rujna,
došli smo do izrazitog osjećaja samopouzdanja koji je uslijedio
nakon našeg početnog uspjeha u Afganistanu.
Niti jedno od dva raspoloženja ne odražava realnu situaciju,
odnosno to da je SAD danas veoma moćan ali ne i dovoljno moćan da bi
se sam suočio s globalnim prijetnjama. A kako se legitimnost na
kraju svodi na konsenzus, sigurno je da ne možemo jednostrano
odrediti što je legitimno u međunarodnim okvirima", piše Shibley
Telhami.