DE-US-IL-AF-KRIZE-Vlada-Nemiri/sukobi/ratovi DW 11. V. TISAK DEUTSCHE WELLE - DW11. V. 2002.TisakZavršetak opsade Crkve Kristova rođenja u Betlehemu glavna je vanjskopolitička tema kojom se bave komentari današnjih njemačkih novina.
Frankfurter Rundschau naglašava kako na kraju ove krize nije nitko pobijedio, ni Izraelci kojima je prva namjera bila da opkoljene ljude, ili bar one s oružjem, sami izvedu pred sud. Jednako tako nisu pobijedili ni Palestinci koji su se nadali da će se zbog zaposjednute bazilike prema njima okrenuti sva simpatija svijeta. Međunarodni su interesi drukčiji. Pa ipak, sukob je okončan bez prolijevanja krvi. To je jedina sreća. Berliner Zeitung drži kako cijela priča oko Betlehema i Crkve Isusova rođenja odražava svu tragičnost bliskoistočnog sukoba. Fanatici i ljudi koji su strahovali za svoj život ukopali su se iza debelih zidova. Bez hrane su i bez vode. Leševi trunu, ranjeni apatično leže unaokolo. Vojnici sa suprotne strane okružuju crkvu, u ciljnik uzimaju sve što se kreće i vjerojatno se dosađuju. U međuvremenu se daleko od tog mjesta vode razgovori o velikom sukobu, a svi oni završavaju bez rezultata. Na brdo već postojećih
DEUTSCHE WELLE - DW
11. V. 2002.
Tisak
Završetak opsade Crkve Kristova rođenja u Betlehemu glavna je
vanjskopolitička tema kojom se bave komentari današnjih njemačkih
novina.
Frankfurter Rundschau naglašava kako na kraju ove krize nije nitko
pobijedio, ni Izraelci kojima je prva namjera bila da opkoljene
ljude, ili bar one s oružjem, sami izvedu pred sud. Jednako tako
nisu pobijedili ni Palestinci koji su se nadali da će se zbog
zaposjednute bazilike prema njima okrenuti sva simpatija svijeta.
Međunarodni su interesi drukčiji. Pa ipak, sukob je okončan bez
prolijevanja krvi. To je jedina sreća.
Berliner Zeitung drži kako cijela priča oko Betlehema i Crkve
Isusova rođenja odražava svu tragičnost bliskoistočnog sukoba.
Fanatici i ljudi koji su strahovali za svoj život ukopali su se iza
debelih zidova. Bez hrane su i bez vode. Leševi trunu, ranjeni
apatično leže unaokolo. Vojnici sa suprotne strane okružuju crkvu,
u ciljnik uzimaju sve što se kreće i vjerojatno se dosađuju. U
međuvremenu se daleko od tog mjesta vode razgovori o velikom
sukobu, a svi oni završavaju bez rezultata. Na brdo već postojećih
prijedloga za rješenje sukoba stavljaju se novi. Događaju se novi
atentati koje šef jedne strane proklinje, a šef druge strane želi
još oštrije kazniti. Iz jednog se grada vojska povlači, u drugi
ulazi. Izraelske su postrojbe već spremne umarširati u Gazu.
Atentatori-samoubojice zacijelo već smišljaju sljedeći cilj. I
stalno tako dalje, opisuje list začarani krug u bliskoistočnom
sukobu.
Neue Osnabruecker Zeitung komentira odluku NATO-a o smanjenju svog
kontingenta na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, navodeći kako
Sjevernoatlanski vojni savez svoje snage reducira na svom
najvažnijem gradilištu. No razlozi za smanjenje snaga ne leže na
Balkanu, već u NATO-u. Sa svakim vojnikom koji se pošalje kući
smanjuje se pritisak i sve više ostaje status quo. Obaranje
Slobodana Miloševića doduše je smirilo stanje na tom području, ali
taj čin nacionalističkim smutljivcima i kriminalnim skupinama nudi
opasno veliki manevarski prostor. Posljedica: ideja Daytonskoga
sporazuma o ujedinjenju Bosne i Hercegovine ni dobrih šest godina
kasnije još uvijek nije postala bližom. Na Kosovu nestabilnost
ostaje glavni izvozni proizvod. Za NATO i njegov opstanak stvar je
izgleda ipak teška. S jedne strane, zbog brojnih akcija u
inozemstvu, vojske svih zemalja stigle su do samih granica svojih
kapaciteta. S druge strane Balkan je na popisu prioriteta
Sjedinjenih Država smješten daleko iza terorizma, Iraka i Bliskog
istoka. Bushova vlada nikad nije ni pokušala prešutjeti kako je
izgubila volju za SFOR-ovu i KFOR-ovu mirovnu misiju. Ali na
Balkanu mora novi europski mirovni poredak položiti svoj prvi test
izdržljivosti. I tu je u NATO odluka lako pala: bolje izići u susret
umornim Amerikancima, nego dozvoliti da propadne cijeli angažman.
Tako će Amerikanci bar na Kosovu zadržati svoj kontingent. Vojno bi
se njihovo povlačenje moglo nadomjestiti europskim snagama, ali
politički to ne bi uspjelo.
U berlinskom Tagesspiegelu pronalazimo osvrt na netom završeni
posjet saveznoga kancelara Schroedera Afganistanu. List ukazuje na
činjenicu da je izaslanstvo koje je kancelara pratilo bilo
šaroliko. Naravno da Afganistanu nisu nešto posebno hitno potrebne
nogometne lopte i osmijeh Franza Beckenbauera. Ali vjerojatno je
savezni kancelar u nogometnom duetu s jednim od najpoznatijih
nogometaša svijeta na kabulsku mladež značio ono što je za naše
djedove nakon II. svjetskoga rata značila engleska čokolada ili
američka cigareta. Pogledajte, tako je i onda i sada glasila
poruka, postoji i neki drugi svijet izvan rata i ruševina.
Tagesspiegel napominje kako to nije bila jedina gesta koju je
Schroeder htio svojim posjetom Kabulu učiniti. Iskoristio je i
priliku da jasno istakne njemačko stajalište kako čim prije treba
ispuniti obećanja koja je međunarodna zajednica dala za obnovu
Afganistana. Riječ je o milijardu i osamsto milijuna dolara, od
ukupno četiri i pol milijardi obećane pomoći, koje su već trebale
biti doznačene toj zemlji. List nastavlja da kao što se već pokazalo
na Balkanu, a sada i u Afganistanu, duboki je jaz između verbalnih
obećanja i stvarne spremnosti za plaćanje. Tamo već prijeti
neuspjeh obnove nakon iznuđene ostavke Slobodana Miloševića, a
sada ponovno ista drama: u Kabul je stiglo tek 90 milijuna dolara,
što je premalo s obzirom na dramatične izazove pred kojima stoji
Karsaijeva vlada. Ako razvoj demokratskih struktura u Afganistanu
propadne zbog flegmatičnosti birokracija na Zapadu, tamo će se
dogoditi kaos, upozorava berlinski der Tagesspiegel.
(DW)