RV 30. IV. PRIČA O PADDYJU ASHDOWNU I TUĐMANOVOJ SALVETI

RADIO VATIKAN - RV 30. IV. 2002. Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti naslov je knjige Miroslava Tuđmana koju je objavio zajedno s nakladnikom, bivšim novinarom Josipom Pavičićem. O knjizi govori Boris Rotar. Svjetski tisak donio je 1995. godine nakon hrvatske pobjedonosne akcije Oluja, 4. kolovoza, krunski dokaz o Tuđmanovoj ekspanzionističkoj politici i posebno o njegovoj želji da zajedno sa srpskim satrapom Miloševićem podijeli Bosnu i Hercegovinu. Učinio je to nakon što je Paddy Ashdown, engleski lord pravim imenom Jeremy John Durham, sazvao konferenciju za novinstvo na kojoj je kao krunski dokaz obznanio salvetu s ručka u londonskoj kraljevskoj palači u povodu 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u II. svjetskom ratu kada je sjedio do Franje Tuđmana i zapitkivao ga o sudbini Bosne i njezinoj budućnosti. Uostalom sve se to već zna. Ono što ova knjiga hoće dokazati jest da je predsjednik Hrvatske dokonom lordu zapravo ucrtao granicu dosega utjecaja Europe i Istoka koji, kao što je poznato, od davnina teče negdje sredinom Bosne. Iako će nacionalisti, na pr. iz Beča, reći da Europa završava posljednjim bečkim becirkom ili pak ćete u Carigradu čuti da Europa prestaje tek kod njih u Istanbulu, valja iskreno priznati da je ne samo Samuel Huntington nego i mnogi povjesničar prije njega, uglavio granicu sredinom Bosne uzimajući u obzir i najzapadniji prodor islama u Europu pa i pravoslavlja u manjoj mjeri. Predsjednikov sin, doktor informatike, obavještajni analitičar, uspio je sabrati intervjue svog oca iz raznih medija, sve iz inozemnih medija kao dokaz gdje njegov otac pobija tvrdnje da je ikada želio s Miloševićem dijeliti Bosnu, već da se koristio strategijskim atlasom i drugim NATO-ovim kartama iz Bruxellesa o podjeli interesnih područja između Istočne i Zapadne Europe. Izdavač Complexe iz glavnoga grada Belgije tiskao je tu kartu u svom strategijskom atlasu i to ne mogu osporiti ni članice NATO-a niti Europske unije jer je taj dokument javan i objavljen je 1994. godine iako je bilo i izdanja iz 1983., 1988., 1991. i 1993. godine. Sva su izdanja tiskana prije spornog razgovora 6. svibnja 1995. i što bi rekli Talijani ? ta 'carta canta'. Taj podatak, ta činjenica je neoboriva! Ova knjiga donosi i izvadak iz dnevnika lorda Paddyja koji je zapisao da mu je Tuđman odvratan i da je protokolarni gaf što je on bio uopće pozvan u London na proslavu pobjede nad fašizmom. Intrigantno je da predstavnik gordog Albiona, rođen usput budi spomenuto, 1941. godine, i kao parlamentarac i ujedno vođa liberalnih demokrata, posprdno piše u svom dnevniku o Franji Tuđmanu i svrstava ga u 'njihove' a ne 'naše'. Analitičaru poput profesora informatike, što Miroslav Tuđman jest, nije promakla ni ta distinkcija koju on dovodi u vezu s tradicionalnim nepoznavanjem činjeničnog stanja jednog dijela britanskog političkog establišmenta koji pamti samo ustaško svrstavanje dijela Hrvatske uz hitlerovsku Njemačku, a zaboravlja da je i predsjednik Tuđman dobio čak po odluci predsjednika Ruske Federacije Borisa Jeljcina medalju 'Žukov' za aktivan prinos u borbi protiv fašizma što u fusnoti citira predsjednikov sin. Eto tako Lord Ashdown nas je posuo pepelom iz kojeg je svog oca uz pomoć dokumenata časno obranio njegov sin. Kako je zapravo tekao taj razgovor, što je zapravo značilo u onom trenu Tuđmanovo veliko S po karti Bosne koju je poslije u svom domu nakon ručka dopunio i sam sebi objasnio vrli londonski član doma lordova ostaje samo njihova istina. Ova je knjiga kao i taj cijeli slučaj sa salvetom na jednom kraljevskom ručku samo dokaz da ni pred lordovima ne valja prosipati biserje jer tko zna šta se može poslije izroditi. A nema svatko sina sveučilišnog profesora informatike koji umije skupiti dokaze i od njih načiniti knjižicu koja je već tjednima na samom vrhu po čitanosti u Hrvatskoj. (RV)