IT-30.IV.CORRIERE-IMIGRACIJA KAO EUROPSKI PROBLEM?

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 30. IV. 2002. Krhki identiteti i miješana društva "Prvi krug francuskih predsjedničkih izbora prestrašio je Europu, ali ne toliko radi lepenističke opasnosti po sebi (Le Pen će biti poražen u drugom krugu), koliko radi činjenice što su se u tom rezultatu materijalizirala tri velika pitanja koji neriješene stoje nad europskim demokracijama, sa svim njihovim potencijalom stvaranja sukoba. Prvo pitanje odnosi se na podjelu između osiguranih i onih koji to nisu. Pogađa poglavito tradicionalne europske ljevice, ali ne štedi ni desnice na vlasti. 35 radnih sati u Francuskoj ili obrana članka 18 u Italiji politički su plod ljevica okrenutih obrani prostora osiguranih. To izaziva nezadovoljstvo onih koji nemaju jamstva (za Le Pena je glasovao visoki postotak mladih nezaposlenih).(...) Drugo pitanje koje stoji nad Europom je Europa sama. Europa je danas savršeno žrtveno janje za sve ono što 'ne valja' u životu Europljana.(...)Problem čini složenijim činjenica da unatoč privida ne postoji jasna podjela između europeista i antieuropeista. Naravno, postoje antieuropeisti, no više nije tako sigurno, unatoč službenoj retorici, da postoje i 'europeisti'. U smislu da se oni koji su za Europu slažu samo u obrani do sada ostvarene integracije. Međutim, podijeljeni su glede toga što učiniti.(...) Treće pitanje određeno je učincima izvaneuropskog useljeništva. Ima više političke inteligencije u izreci da je 'rasizam snobizam siromašnih', nego što se nađe u govorima mnogih političara. Zaboravlja se da je Haiderov uspjeh u Austriji bio potaknut krajnje permisivnom politikom useljavanja. Ono što se, uz snobizmom, naziva 'ksenofobijom', reakcija je narodnih društvenih slojeva, manje zaštićenih od viših srednjih staleža od sitnih, svakodnevnih posljedica izvaneuropskog useljeništva. Ili će se razraditi politike useljavanja koje će uzimati u obzir nelagodu tih društvenih slojeva, ili će lepenizam, i slično, nastaviti rasti, i bit će beskorisno gnušati se nad njihovim izbornim uspjesima. To je drugo pitanje kojemu europske upravljačke klase, djelujući svaka za sebe, pokazuje svoj nedostatak vizije. Ako se zapravo identiteti određuju, kao što su se uvijek određivali, upravo u odnosu spram 'stranog', kako se može ojačati europski identitet dok nedostaje (bilo kakva) stvarna zajednička politika za useljavanje? PO povijesti, zemljopisu i kulturi, malo je vjerojatno i da bi Europa uspješno mogla razraditi mit sličan onome američkog 'melting pota': mita koji je dugo Americi omogućavao da integrira milijune useljenika. Žurna je dakle alternativa kako bi se izbjeglo najgore; nametnuti, umjesto željeni, multikulturalizam, izvor 'bosanskih' dezintegracija umjesto američkih integracija. Ako na vrijeme ne nađemo lijek prokrčit ćemo put rasističkim političarima poput Le Pena, i moći ćemo zamjerati samo sebi i našim upravljačkim klasama."