NJ 30. IV. SZ: ARAPSKI VOĐE I NAFTA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. IV. 2002. Rizično poigravanje naftom "Nitko ne vjeruje u dogovor. U svakom slučaju, cijena nafte, koja je proteklih tjedana poprimila funkciju barometra krize, reagirala je tek minimalnim otklonima na prvi tračak nade na Bliskom Istoku u proteklih nekoliko tjedana: Izrael će dokončati opsadu Arafatova glavnog stožera i kućni pritvor palestinskog predsjednika nakon što je Arafat prihvatio međunarodni nazor terorista uhićenih na njegovom području. Pritom valja napomenuti da - u odnosu na stanje od prije 10 ili 20 godina - prilike na naftnom tržištu danas više ne određuje toliko odnos ponude i potražnje koliko nade i strahovi. No, s druge pak strane barometar krize nije pretjerano reagirao ni na najnovije zveckanje oružjem u arapskom bloku: Amre Mussa, glavni tajnik Arapske lige, izjavio je da u kontekstu izraelskog 'napada' na Palestince valja razmotriti mogućnost uvođenja embarga na isporuku nafte zemljama koje podupiru Izrael. Saudijska Arabija, koja je prije samo dva tjedna javno isključivala mogućnost uvođenja embarga na isporuku nafte zauzima pak danas daleko neodređeniji stav prema toj temi. Usprkos tome, potpuna obustava isporuka nafte poput one s početka sedamdesetih godina - koja je rezultirala drastičnim padom životnog standarda u industrijskim zemljama - nije vjerojatna baš kao ni prije mjesec dana. Najnovije brojke upućuju čak na pretpostavku da države poput Irana ili Libije javno razmišljaju o uvođenju embarga, istodobno u potaji dodatno odvrćući ventile za isporuku. U svakom slučaju, po dvije međusobno nezavisne procjene članice OPEC-a iskoristile su u ožujku ove godine povoljne visoke cijene i povećale proizvodnju; danas čak prekoračuju za pet posto ili milijun barela dnevno limite koje su u prosincu ove godine dogovorile tek uz velike napore. No, u prvom redu valja istaknuti sljedeće: vodeća arapska sila Saudijska Arabija ne može se priuštiti totalni sukob sa Zapadom baš kao ni Kuvajt ni carstvo Ujedinjenih arapskih emirata. Tamošnji su vladari u međuvremenu postali previše ovisni o američkoj i britanskoj vojnoj tehnici. U razdoblju od prve polovine sedamdesetih godina znatno su se promijenili i gospodarski uvjeti: u Saudijskoj Arabiji visoke stope nataliteta već godinama uzrokuju pravu demografsku eksploziju; trenutno broj stanovnika raste ritmom od 750 tisuća osoba godišnje. Vladi je ionako sve teže voditi brigu o tim ljudima s obzirom na male zalihe vode i štete na okolišu. Kratkoročno gledano, novi embargo na isporuku nafte teško bi pogodio industrijske zemlje budući da - usprkos uspješnoj štednji i strateškim zalihama koje je Zapad prikupio nakon šoka sedamdesetih godina - nafta još uvijek funkcionira kao pogonsko gorivo svjetskog gospodarstva. No, obustava isporuke istodobno bi imala još snažniji povratni efekt na arapske zemlje koje eksploatiraju naftu. Čim porast na Zapadu stagnira nakon takve odluke, nafte će biti u izobilju. U tom bi slučaju zemlje bogate naftom nesumnjivo morale strahovati da će Zapad snažno potaknuti primjenu alternativnih oblika energije - od tehnologije upotrebe vode preko snage vjetra do solarne tehnike. Nije isključena ni mogućnost da bi u tom slučaju krila dobiti i zagovornici atomskih elektrana. Takva bi politika na više godina drastično spustila cijene nafte - koje su, po realnom proračunu, usprkos porastu za trećinu u razdoblju od početka godine još i umjerene. Sasvim suprotno izgleda scenarij samo u jednom slučaju: naime, ako nezadovoljstvo na Bliskom Istoku i solidariziranje arapskog stanovništva s Palestincima potkopaju vladavinu šeika. U tom slučaju ni SAD više neće moći ništa predvidjeti u toj regiji. No, američki predsjednik očito zanemaruje upravo taj scenarij, slijepo se uzdajući u svoju vojnu snagu", zaključuje Gerd Zitzelsberger.