FR-ekstremizam-Izbori-Diplomacija-Političke stranke FRANCUSKA-LE MONDE OD 30.4.02. LE PEN I EUROPSKA UNIJA FRANCUSKALE MONDE30.IV.2002.Nacionalna fronta plaši Europskom unijom"Hoće li se Europa koje nije bilo u predizbornoj raspri u
prvom krugu predsjedničkih izbora, pobjedonosno vratiti u drugom krugu zahvaljujući Jean-Marie Le Penu? Uzvraćajući vođi Nacionalne fronte, Jacques Chirac mu je u nedjelju 28.IV. u Nontronu predbacio da izlaže pogibli zajedničku agrarnu politiku, podsjećajući da će bez nje 'prihodi poljodjelaca pasti za četrdeset posto'.G. Le Pen, čiji poziv Francuskoj da izađe iz Europske unije izaziva zbunjenost i protivljenje drugih država članica, opširno je izložio svoje nakane u petak 26.IV. na tiskovnoj konferenciji koju je održao u Parizu. Ublažavajući svoj govor, rekao je da se zalaže za 'ponovno pregovaranje o sporazumima, ocijenivši da skretanje Europe iz Maastrichta prema euroglobalizaciji lišava našu zemlju bitnog i ustavnog čimbenika, njezine neovisnosti'.Dok se Unija priprema za novo proširenje i tomu želi prilagoditi svoju politiku i svoje ustanove, tradicionalne stranke tvrde da Francuskoj, da bi zadržala svoj položaj u svijetu, treba jaka Europa unutar koje bi mogla ostvariti svoj utjecaj. Tu zamisao FN
FRANCUSKA
LE MONDE
30.IV.2002.
Nacionalna fronta plaši Europskom unijom
"Hoće li se Europa koje nije bilo u predizbornoj raspri u prvom
krugu predsjedničkih izbora, pobjedonosno vratiti u drugom krugu
zahvaljujući Jean-Marie Le Penu? Uzvraćajući vođi Nacionalne
fronte, Jacques Chirac mu je u nedjelju 28.IV. u Nontronu predbacio
da izlaže pogibli zajedničku agrarnu politiku, podsjećajući da će
bez nje 'prihodi poljodjelaca pasti za četrdeset posto'.
G. Le Pen, čiji poziv Francuskoj da izađe iz Europske unije izaziva
zbunjenost i protivljenje drugih država članica, opširno je
izložio svoje nakane u petak 26.IV. na tiskovnoj konferenciji koju
je održao u Parizu. Ublažavajući svoj govor, rekao je da se zalaže
za 'ponovno pregovaranje o sporazumima, ocijenivši da skretanje
Europe iz Maastrichta prema euroglobalizaciji lišava našu zemlju
bitnog i ustavnog čimbenika, njezine neovisnosti'.
Dok se Unija priprema za novo proširenje i tomu želi prilagoditi
svoju politiku i svoje ustanove, tradicionalne stranke tvrde da
Francuskoj, da bi zadržala svoj položaj u svijetu, treba jaka
Europa unutar koje bi mogla ostvariti svoj utjecaj. Tu zamisao FN
želi preispitati, smatrajući da će se zemlja moći oduprijeti
globalizaciji i američkom utjecaju samo ako bude sačuvala
samostalnost u najvećoj mogućoj mjeri.
Da bi podupro svoje razloge, g. Le Pen upire prstom u probleme
europske politike koja često hoda naslijepo, između interesa koje
je teško pomiriti.
Svjestan da bi bezuvjetan nagli izlazak iz Europske unije izazvao -
za početak - tešku gospodarsku krizu, vođa Nacionalne fronte
zapravo zagovara neku vrstu politike blokade, tražeći da se
Francuska vrati na ona pitanja u kojima je, misli, ustupila previše
suvereniteta.
Da bi se opravdao, poziva se na 'primjer Britanaca, Danaca i Šveđana
koji su tražili i dobili znatna izuzeća' na pregovorima o zadnjim
sporazumima.
Tako bi g. Le Pen htio vratiti franak, kojeg je 1.I. zamijenio euro,
držeći da bi bilo sasvim dovoljno da se vrati nekadašnja zajednička
obračunska valuta ecu kako bi se poduprlo poslovanje zajedničkog
gospodarskog tržišta. 'Jedna zemlja je jedna država, jedna vojska i
jedna valuta', rado podsjeća parafrazirajući De Gaullea.
Prijelaz s državne valute na euro, čija je najveća prednost što nema
tečajne krize, često je zamršen za ljude u zemljama Unije. Većina
gospodarstvenika ipak misli da bi napuštanje eura u Francuskoj
izazvalo povratak na još veću nadmoć njemačke marke ako nestane
područje eura, ili ovisnost franka, ako se ovo očuva.
Predsjednik NF-a također se zauzima za 'ponovno pregovaranje o
francuskom izdvajanju u zajednički proračun', a ta je tema imala
uspjeha zadnjih godina, napose u Njemačkoj.
Taj je zahtjev ipak u opreci s drugim zahtjevom, da se u svezi s
poljodjelstvom vrati na strogu politiku podupiranja tržišta i
cijena koju partneri Francuske sve više dovode u pitanje,
predbacujući joj da je previše iskorištava", pišu Henri de Bresson
i Arnaud Leparmentier.