ŠVIC-LE TEMPS OD 29.4.02. NACIONAL POLPULIZAM SE ŠIRI EUROPOM

ŠVICARSKA LE TEMPS 29.IV.2002. Nacionalpopulizam širi se srednjom Europom uoči proširenja "Hoće li utvare iz prošlosti ponovno plašiti srednju Europu? Nakon baršunaste revolucije 1989., zemlje srednje Europe bile su 'success story' prijelaza na demokraciju, a njihova suradnja unutar Višehradske skupine (Poljska, Republika Češka, Slovačka i Mađarska) pratila je njihovu integraciju u Europsku uniju predviđenu za 2004. Taj put koji puno obećava ozbiljno je ugrozio napadaj predizborne nacionalističke groznice koja, uime obračuna s prošlošću, nedvojbeno dovodi u pitanje buduću suradnju. Izjava mađarskog premijera Viktora Orbana koji traži poništenje Benešovih dekreta iz 1945. (o oduzimanju državljanstva i imovine njemačkim i mađarskim građanima protjeranim iz Čehoslovačke) kao uvjeta za ulazak Republike Češke (i Slovačke) u Europsku uniju, dovela je do toga da su češki, slovački i poljski premijer otkazali susret koji se trebao održati u Budimpešti 1.III. i tako prekinuli srednjoeuropsku suradnju u zadnjem desetljeću. 'Višehradsku' inačicu srednje Europe mogla bi zamijeniti druga koja je u začetku, a to je inačica nacionalističkih populizama koja se od Bavarske proteže do Panonske nizine. Lančana reakcija nacionalizama koji se bude i međusobno se potiču, na putu je da stvori novi odnos političkih snaga. Otkako je u Beču na vlast došla koalicija Schuessel-Haider, svjedoci smo pogoršanja odnosa sa susjednom Republikom Češkom koje se temelji na dvama pitanjima: zatvaranje nuklearne centrale u Temelinu nedaleko od austrijske granice i poništenje Benešovih dekreta iz 1945. o sudetskim Nijemcima protjeranim iz Čehoslovačke, kojih se većina naselila u Bavarskoj, a dio živi u Austriji. Tek što se pod pokroviteljstvom EU-a jedva postigla nagodba o nuklearnoj centrali, na površinu je opet isplivalo pitanje o poništenju dekreta. Češki premijer, socijaldemokrat Miloš Zeman, pokazao je tada da je dorastao susjedima kada je riječ o nacionalizmu iz nekog drugog doba: u razgovoru koji je u siječnju dao za bečki tjednik 'Profil', sudetske je Nijemce nazvao Hitlerovom 'petom kolonom', opetujući tako tezu o njihovoj zajedničkoj odgovornosti. A u prigodi nedavnog posjeta Izraelu opetovao je istu stvar, preporučivši domaćinima da primijene postupak koji je tako dobro 'uspio' Česima 1945., kako bi izašli iz slijepe ulice s Palestincima: progon. (...) Nacionalpopulističke logike u predizbornoj utrci međusobno se jačaju u kombinatorici koja obuhvaća Orbana u Budimpešti, Klausa u Pragu, Mečiara u Bratislavi, Schuessela u Beču i Stoibera u Berlinu. Premda ih ne možemo izjednačiti, mogli bi pridonijeti, svatko na svoj način, da se obrazac srednje Europe koja surađuje u ulasku u EU, zamijeni širenjem alpskog populizma na istok (Berlusconi-Bossi u Italiji, Blocher u Švicarskoj i njihovi kolege u Austriji i u Bavarskoj): mješavina gospodarske suvremenosti i zatvaranja u rodni kraj (Laptop und Lederhosen), otvaranja tržišta i opreza na granici, bogataške sebičnosti i napada na bruxellesku birokraciju. Bilo bi dobro da u tomu vidimo tek prolaznu krizu koja je skopčana s izborima i protagonisti zacijelo s time i računaju. No ona ima i dublje razloge, počevši od manipulacije s 'prošlošću koja ne prolazi'. Za češkog premijera koji govori o 'petoj koloni' Reicha, progonom iz 1945. završava se duga povijest zajedničkog češko- njemačkog života u Češkoj koju su zauvijek obrukali Muenchen i rat. Naprotiv, za sudetske Nijemce i njihova bavarskog zaštitnika, povijest, čini se, počinje u svibnju 1945. s grubim progonom iz Češke. Raspra među njemačkim povjesničarima o nacističkoj prošlosti mimoišla je, čini se, izbjegličke organizacije. Kada Orban, saveznik ultranacionalista Csurke, uzurpira pravo povlaštenog nadzora nad mađarskom manjinom u susjednim zemljama, kada Schuessel zapravo kaže 'morali smo dati odštetu židovima, a Česi je trebaju dati protjeranim Nijemcima', svjedoci smo jako neobičnog ponovnog tumačenja povijesti i dvojbene političke prakse. (...) 'Želju za Europom' koju osjećaju istočni susjedi neki danas iskorištavaju da bi se vratili na stare probleme. S dvjema predvidljivim posljedicama koje od tog vraćanja prošlosti čine vrlo pogubnu igru: prvo, da bi se javnost nekih zemalja kandidata okrenula protiv Unije, nema ništa bolje doli dopustiti domaćim populistima da šire zamisao kako je ona tek oruđe moćnog njemačkog susjeda. Napose: ta bi 'drukčija' srednja Europa centrifugalnih nacionalizama mogla navesti vodu na mlin onih koji se neće srditi što se u pitanje dovodi proširenje EU-a i NATO-a: 'Neka najprije riješe svoje probleme, umjesto da ih donose sa sobom u Uniju'. Europska unija mora pomiriti dvojaku ambiciju u 2004: proširenje na istok i donošenje novog ustava. Taj presudni pothvat redefiniranja europskog projekta ne bi smjeli omesti tvorci 'drukčije srednje Europe' koji, umjesto da odgovorno razmišljaju o budućnosti Unije, radije gledaju u retrovizor povijesti", piše Jacques Rupnik, direktor odjela za istraživanje u Središtu za istraživanje međunarodnih odnosa (CERI) u Parizu i autor 'Drukčije Europe'.