AU 25. IV. DS: AMNESTIJA NASILNIH ZLOČINA NEPRIHVATLJIVA ZA EU

AUSTRIJA DER STANDARD 25. IV. 2002. Prigoda još nije proigrana "Predsjednik češkog parlamenta Vaclav Klaus, jedan od favorita za premijersku dužnost nakon parlamentarnih izbora koji će biti održani u lipnju ove godine, govori o 'državničkim razmatranjima', nadređenima stranačkoj politici. Njegova je izjava točna utoliko što će nakon jučerašnje deklaracije donjeg doma češkog parlamenta o takozvanim Benešovim dekretima ta tema najvjerojatnije biti izdvojena iz predizborne kampanje. To pak mora biti u interesu i onih koji dekrete o oduzimanju imovine i protjerivanju smatraju nespojivima s ljudskim pravima budući da počivaju na načelu kolektivne krivnje. Inače, tu je pretpostavku u interviewu za jedan slovački list potkrijepio i šef mađarskih socijalista i mogući novi ministar vanjskih poslova Laszlo Kovacs. Po njegovu mišljenju, odluka hoće li Benešovi dekreti predstavljati prepreku u pristupu Češke EU trebala bi biti prepuštena Bruxellesu. Mađarski premijer u odlasku Viktor Orban smatra pak - kao i austrijska vlada i bavarski premijer i kandidat CDU/CSU za kancelarsku dužnost Edmund Stoiber - da su Benešovi dekreti nespojivi sa članstvom u EU. Europsko povjerenstvo zaista trenutno provjerava još neke od tadašnjih češkoslovačkih pravnih akata vezanih za oduzimanje imovine i protjerivanje njemačke i mađarske etničke skupine za vrijeme i nakon rata. U izjavi za austrijski tjednik Profil povjerenik EU za proširenje Guenter Verheugen konkretno je imenovao zakon o amnestiji iz 1946. g. Taj zakon, koji je usvojila Privremena narodna skupština u Pragu, amnestira sve zločine, počinjene u razdoblju od 30. rujna 1938. do 28. listopada 1945. u funkciji 'pravedne odmazde za nedjela okupatora ili njihovih pomagača'. Time se misli u prvom redu na nasilne ekscese u okviru takozvanog 'divljeg' protjerivanja tijekom kojeg su stradale tisuće ljudi. Po deklaraciji praškog parlamenta dekreti o oduzimanju imovine i protjerivanju nakon rata zapravo su takoreći 'konzumirani' te više ne mogu predstavljati temelj za 'nove pravne odnose'. Ta formulacija pokušava riješiti kvadraturu kruga: naime, po njoj dekreti istodobno jesu (što se tiče na temelju njih stvorenih pravnih i imovinskih odnosa) i više nisu na snazi. Gledano iz pravne perspektive, takva je pozicija teško održiva, gledano iz političke perspektive u najmanju je ruku razumljiva: naime, retroaktivno poništavanje dekreta imalo bi nesagledive posljedice za češki (i slovački) pravni poredak. No, navedeni argumenti ne vrijede i za zakon o amnestiji budući da njegovo ukidanje ni u kom slučaju ne bi uzdrmalo češki (ni slovački) pravni i državni poredak. Naprotiv, bilo bi važan simbolični čin odbacivanja teze o kolektivnoj krivnji. Naime, zakonom o amnestiji naknadno je svim pripadnicima njemačke etničke skupine de facto uskraćena bilo kakva pravna zaštita. I češki kritičari Benešovih dekreta smatraju tu točku ključnim polazištem za trajnu demontažu eksplozivnog naboja te teme. Karakteristična je okolnost da zakon o amnestiji ostaje potpuno izdvojen iz deklaracije zastupničkog doma češkog parlamenta. Očigledno su svi sudionici bili i još su uvijek svjesni posebno eksplozivnog naboja tog zakona za koji nitko ne može ozbiljno tvrditi da je prestao važiti. Načelna amnestija nasilnih zločina - bez obzira na okolnosti i motive pod kojima su počinjeni - ne može biti sastavni dio europskog pravnog poretka. No, usprkos utemeljenoj skepsi i kritici deklaracija češkog parlamenta treba biti vrednovana u prvom redu po svom prioritetnom cilju: stišavanju napetosti koje obilježavaju tu temu na unutarpolitičkom planu. U svakom slučaju, ona ne može biti istinsko konačno rješenje. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati nakon izbora", naglašava na kraju komentara Josef Kirchengast.