LAT 23. IV. ŽAL ZA NEUSPJEHOM U VENEZUELI

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 23. IV. 2002. Diplomatski propust SAD-a u Venezueli "O desničarskim političkim službenicima koje je predsjednik Bush ostavio da nadgledaju američku politiku za Južnu Ameriku dok su se predsjednik i ostali čelni vladini dužnosnici usredotočili na Bliski Istok može se kazati jedna dobra stvar. Kada se prošlog vikenda u Venezueli dogodio državni puč, nisu uprskali stvar onoliko koliko su mogli. To i nije neki kompliment, ali jest u suprotnosti s raširenim mišljenjem o washingtonskoj reakciji na kratki, tragikomični cirkus u Caracasu u kojem je poginulo barem 15 ljudi. Bushovu vladu uvelike osuđuju zbog toga što nije reagirala dovoljno brzo ili dovoljno čvrsto kako je trebala u obranu demokracije kada je kontroverznog - ali legitimno izabranog - predsjednika Huga Chaveza nakratko svrgnula frakcija vojske. Chaveza, populista koji se hvali svojim štovanjem Fidela Castra, su kao predsjednika uklonili na manje od 48 sati a zamijenio ga je Pedro Cemona. Cermonu su, pak, uklonili nakon što je pokušao raspustiti Kongres i Vrhovni sud. Kada je vraćen na vlast, Chavez je obećao kako će se nastojati pomiriti sa svojim protivnicima a ne osvetiti im se. Kritika usmjerena protiv Bushove ekipe za južnoameričku politiku počinje s činjenicom da su bili u kontaktu s Carmonom i drugima koji su kovali urotu protiv Chaveza prije nego što je došlo do puča, iako nema dokaza da su ih ohrabrivali. Kada je puč počeo a druge ga južnoameričke zemlje odmah osudile, Washington je oklijevao. Diplomatska šteta koju je uzrokovalo to zakašnjenje još je pogoršana kada su vladini dužnosnici kazali kako je Chavez sam zaslužan za puč usmjeren protiv njega. Činjenica da ova opaska stoji, čini se, nije pretjerano bitna. Osim toga, rezultira time da se čini kako imenovani službenici, kao što su Otto J. Reich, zamjenik državnog tajnika za Južnu Ameriku, i Roger Pardo- Maurer IV, čelni birokrat Pentagona za Južnu Ameriku, imaju više utjecaja nego što ga stvarno imaju. U nekoliko sati od početka puča, politički aktivisti koji prate južnoameričke afere na stranicama Interneta su počeli širiti napise o teorijama urote. Svi su naglašavali veze Reicha i Pardo- Maurera s Contrasom iz Nikaragve kada je Contrasa podupirala Reaganova vlada. Dodajte tome činjenicu da je Reich bivši lobist za 'Mobil Oil', koji posluje u Venezueli, i da je Kubanac neprijateljski raspoložen prema Castru i imate sve sastojke za sočnu teoriju urote. Nažalost, realnost je mnogo prozaičnija - iako još uvijek zabrinjavajuća. Mlaka reakcija SAD-a na puč otkriva da je - uz izuzetak Meksika - južnoamerička politika ostavljena ideolozima ili nesposobnjakovićima koji su bespomoćni kada su suočeni s krizom u kojoj činjenice nisu crno - bijele. Čelni južnoamerički diplomat koji je bio uključen u praćenje venezuelskog puča kazao mi je kako su problemi koje je njegova vlada imala s Washingtonom okončani kada su 'pravi ljudi'- savjetnica za nacionalnu sigurnost, Condoleezza Rice i državni tajnik Colin Powell, 'posvetili pažnju problemu'. 'Pažnja im je bila usmjerena na Bliski Istok. No kada su se napokon uključili, sve su učinili kako treba', kazao je diplomat. Opisuje i situaciju koja se dogodila za vrijeme puča koja bi trebala ohrabriti čak i one koji smatraju kako se južno od granice SAD-a ne događa ništa važno bez miga gorostasa sa sjevera. Diplomat je bio u Costa Rici na sastanku s 19 - članom Skupinom iz Ria, skupinom južnoameričkih zemalja, kada su stigle vijesti o puču u Venezueli. U roku od nekoliko sati, sudionici sastanka su odobrili rezoluciju koja je prijetila prekidom diplomatskih veza s Venezuelom osim ako demokratski izabrani predsjednik zemlje ne bude vraćen na vlast. 'Znam da nitko od nas ne voli previše Chaveza', kazao je meksički ministar vanjskih poslova, Jorge Castaneda, na sastanku skupine. 'No državni puč je državni puč i mi ga moramo osuditi.' Meksički diplomat, zloglasan zbog svoje arogancije, nastavio je u sličnom tonu sve dok rezolucija nije bila dovršena. Stoga, ako su loše vijesti o neuspjelom venezuelskom puču da je američka vlada oklijevala dok je demokracija bila ugrožena, dobre su vijesti da južnoameričke države sada imaju vodstvo sposobno da se odupre vojnim pučevima", piše Frank Del Olmo.