WP 23. IV. PASIVNI PROMATRAČI MASOVNOG UBOJSTVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 23. IV. 2002. Pasivni promatrači masovnog ubojstva "Prošloga je tjedna po prvi puta u povijesti jedna zapadna vlada dala ostavku zbog toga što je bila pasivni promatrač genocida. Prošlog utorka popularni nizozemski premijer, Wim Kok, i njegov kabinet dali su ostavku zbog izvješća na 7.600 stranica koje krivi nizozemsku vladu i vojsku zbog toga što su poslali nesposobni odred od oko 400 nizozemskih mirotvoraca na 'loše zamišljenu i gotovo nemoguću' misiju kako bi zaštitili bosanske Muslimane u UN-ovom sigurnom području Srebrenice. U srpnju 1995. godine, sigurno područje postalo je najopasnije mjesto na zemlji kada je general bosanskih Srba, Ratko Mladić, ušao u grad. Nakon što je naišao na neznatan otpor nizozemskih vojnika na zemlji i NATO-ovih bombardera u zraku, Mladić je naredio da počnu 10- dnevna ubojstva, sistematično ubijajući svakog muslimanskog muškarca i dječaka do kojeg su mogli doći, ukupno više od 7000. Kok, premijer u vrijeme masakra, navodno je zaplakao kada je pročitao nizozemsko izvješće. Kokova ostavka predstavlja prvi slučaj u doba genocida u kojem živimo da je vanjska sila platila konkretnu političku cijenu zbog svojih propusta. Radi se o osvježavajućem potezu koji svjedoči o neumornosti nizozemskih novinara i građana. No s ove strane oceana, potez je dočekan bez komentara- što je zapravo zaštitni znak američke politike prije, za vrijeme i nakon genocida. Ni SAD niti Vijeće Sigurnosti koji su naredili stvaranje sigurnih područja a zatim napustili srebreničke civile kada su im bili najpotrebniji nisu preuzeli svoj dio krivice za masakr. 'Međunarodna zajednica je velika i anonimna', kazao je Kok u nizozemskom parlamentu. 'Snosimo posljedice neuspjeha međunarodne zajednice u Srebrenici.' Provela sam nekoliko godina istražujući reakciju Clintonove vlade na Srebrenicu, analizirajući ad- hoc sakupljene dokumente koji su prestali biti tajni, do kojih sama došla pozivajući se na Zakon o slobodi informiranja i provodeći oko 50 intervjua s dužnosnicima SAD-a koji su bili uključeni u oblikovanje američke politike za Bosnu. Čak je i neslužbena istraga polučila zapanjujuće dokaze o količini informacija koje su Amerikanci imali o pogibelji u kojoj su se nalazili srebrenički Muslimani: Viši dužnosnici Clintonove vlade znali su kako je vjerojatno da će sigurna područja biti napadnuta. Nekoliko ih je neslužbeno izrazilo i nadu da će muslimanski teritorij doći u ruke Srba jer bi to olakšalo podjelu zemlje. Kada je Mladić osvojio Srebrenicu, 11. srpnja 1995. godine, američki političari su bili potpuno svjesni da su muškarci i dječaci bili odvajani od žena i djece, da je nizozemskim vojnicima bilo zabranjeno da nadgledaju 'evakuaciju', i da je sudbina Muslimana u rukama Mladića, lokalnog utjelovljenja 'zla'., Dužnosnici SAD-a primali su histerične telefonske pozive od vodećih članova bosanske vlade koji su preklinjali Washington da upotrijebi zračne snage NATO-a kako bi spasili Mladićeve zatočenike. Jedan tajni brzojav primljen 13. srpnja navodi 'alarmirajuće vijesti' da Srbi čine 'svakojaka zvjerstva'. 17. srpnja, CIA-in posebni tim za Bosnu u svom je tajnom dnevnom izvješću napisao kako izvješća izbjeglica o masovnim ubojstvima 'iznose detalje koji se čine vjerodostojnima'. U povjerljivom memorandumu od 19. srpnja, pomoćnik državnog tajnika za ljudska prava, John Shattuck, opisao je 'vjerodostojna izvješća o masovnim pogubljenjima i otmicama i silovanjima bosanskih žena.' Pa ipak, unatoč tome što su znali za ovo, niti predsjednik Clinton niti njegovi čelni savjetnici nisu sudbinu tih muškaraca i dječaka učinili svojim prioritetom. Predsjednik nije objavio bilo kakve javne prijetnje i nije naredio bilo kakvo vojno planiranje za moguće vojne akcije. Glasnogovornik Nick Burns je za washingtonski tisak izjavio kako SAD nije 'odlučujući akter' u raspravi o tome kako reagirati. Najmoćnija supersila u povijesti čovječanstva imala je 'samo marginalni' utjecaj, prema Burnsovim riječima. Kako bi podrobnije poznavanje Mladićevih planova bilo nezgodno, viši dužnosnici SAD-a nisu naredili niti promjenu sheme letova američkih satelita koji su snimali iz svemira niti novi zadatak za dojavne analitičare. Toby Gati, tadašnji pomoćnik državnog tajnika za dojavu i istraživanje, se prisjeća: 'Nismo analizirali te fotografije; analizirali smo samo da li su piloti NATO-a u pogibelji.' Drugi se dužnosnik prisjeća: 'Kada su muškarci došli u Mladićeve ruke zaboravili smo na njih jer smo znali da više ne možemo utjecati na njihovu budućnost.' Nakon pada sigurnog područja prošla su tri dragocjena tjedna prije nego što su viši dužnosnici naredili sustavnu reviziju satelitskih snimki koje su snimljene mjesec dana prije kako bi se potvrdile glasine da su srebrenički Muslimani zaista bili ubijeni. Do tada su gotovo svi Mladićevi zatočenici bili ubijeni i zakopani. Nakon masakra, ni Clintonova ekipa ni Kongres se nisu osvrnuli na tragediju koja se dogodila. Nisam otkrila nikakve dokaze koji bi upućivali na to da je Clinton naredio internu reviziju američke reakcije na Srebrenicu. U Senatu je bio pojedinih članova- Joseph Biden, Bob Dole, Joseph Lieberman, John McCain i drugi- koji su imali principijelne stavove tijekom čitavog bosanskog rata, i pozivali na intervenciju. No Kongres nikada nije od dužnosnika Clintonove vlade na Capitol Hillu zatražio da javno odgovara zbog činjenice da su bili pasivni promatrači masovnog ubojstva. Kada je UN proveo vlastitu istragu srebreničkog masovnog ubojstva 1998. godine, tvrde UN-ovi istražitelji, dužnosnici Clintonove vlade nisu uzvraćali njihove telefonske pozive. UN-ova ekipa je dobila pristup samo skupini nasumce odabranih nižih dužnosnika koji nisu otkrili gotovo ništa. Nizozemski istražitelji tužili su se kako su u Washingtonu naišli na sličan zid. Nizozemska se preispitala jer su na mjestu tragedije bili njeni vojnici. No fizička udaljenost Amerikanaca od mjesta tragedije nije alibi nego sramota. Bushova vlada ima jedinstvenu priliku osvrnuti se kako bi mogla krenuti naprijed. Vršeći reviziju tisuća još uvijek tajnih vladinih dokumenata i ispitujući dužnosnike iz dojavne zajednice, State Departmenta, Pentagona i Clintonove vlade, može slijediti nizozemski primjer i utvrditi činjenice o tome kako i zbog čega je SAD odlučio skrenuti pogled s najvećeg genocida u Europi u 50 godina. Ako to predsjednik neće učiniti, ovaj zadatak mora preuzeti Kongres jer ovakva vrst odgovornosti može pomoći oblikovati računicu- i promijeniti ponašanje - budućih generacija dužnosnika SAD-a. SAD je ostao po strani u Srebrenici čak i onda kada su naši bombarderi letjeli nad tim područjem a naši političari bili dobro informirani o onome što se događa. Vrijeme je da Washington prekine ovu tišinu i preuzme svoj dio odgovornosti", piše Samantha Power, autorica knjige "A Problem from Hell: America and the Age of Genocide" (Problem iz pakla: Amerika i doba genocida).