AU 18. IV. PR: TKO JE DAVID A TKO GOLIJAT?

AUSTRIJA DIE PRESSE 18. IV. 2002. David protiv Golijata "Trebao je to biti dan obilježen zastajanjem: Izrael je slavio dan nezavisnosti - suzdržanije nego inače, vatrometom i roštiljem, uvijek u očekivanju novog terorističkog napada; poput slike u ogledalu, Palestinci su pak, obuzeti očajanjem, započeli 'nakhbu', 'katastrofu'. No, politika na Bliskom istoku nije stala. Dok se američki ministar vanjskih poslova Colin Powell bliži sramotnom neuspjehu svoje misije, propagandna mašinerija radi punom parom. Polako se razilazi magla koja je obavijala dramu u izbjegličkom logoru Jenin: Izrael je - s velikim zakašnjenjem - dopustio novinarima pristup u temeljito uništeni logor koji kod nepristranih promatrača izaziva asocijacije o potresu. Visoki izraelski dužnosnici priznaju u međuvremenu da je zabrana izvješćivanja o vojnoj ofenzivi bila kardinalna greška. Samo je takva klima omogućila pojavu brojnih spekulacija i glasina o teškim pokoljima koje su Palestinci spretno poticali. Ponovno je prizvana u sjećanje strahota Sabre i Šatile u kojima su prije 20 godina poklane stotine Palestinaca a izraelski premijer Ariel Sharon ponovno je prikazan kao krvnik. Napokon, smatra se da je izgubljeni bivši general sposoban za kojekakve loše stvari. Pri tome se previđa sljedeće: iz Jenina potječe većina napadača- samoubojica. Civili su višestruko pozivani da napuste logor, prepun mina i mini-bombi. One koji su usprkos tim pozivima ostali - čak i bebe i stare žene - militanti su koristili kao živi štit. Leševi nisu odvoženi - između ostalog i zato što se pretpostavljalo da se u njima kriju eksplozivne naprave, opravdava se izraelska vojska. Teroristi su uz pomoć kanila za infuziju maskirani u ranjenike koje je humanitarna organizacija Crveni polumjesec potom odvodila iz logora, tvrde Izraelci. Sve te pojedinosti ne smiju prikrivati nepravdu - krvarenje ranjenika do smrti, onemogućavanje prolaza ambulantnih kola i pošiljki pomoći - one samo otkrivaju drugu stranu medalje u prljavom ratu u kome slabija strana poseže za svim raspoloživim sredstvima. Prava propagandna bitka bjesni u prvom redu oko Crkve Kristova rođenja u Bethlehemu, simboličnog svetišta kršćanstva, a njezin je cilj izazivanje užasa na Zapadu. Palestinci su se upravo nadmetali u strašnim vijestima: tvrdili su da je željezni portal uništen eksplozijom, da se crkva nalazi u unakrsnoj paljbi, da je jedna smrtonosna salva ubila patera salezijanca Jacquesa Assada. Ništa od svega toga nije istina, ustvrdili su Izraelci. I pater Jacques iznenada je uskrsnuo kao krunski svjedok te tvrdnje - kao nova verzija Lazara. Vojnici vjerodostojno tvrde da su dobili strogu zapovijed da ne ispale ni metka. Izraelska vlada gubi dah u utrci s tom propagandom užasa i na pragu je poraza u propagandnom ratu - riječ je o pirovoj vojnoj pobjedi koja se na informativnoj bojišnici pretvara u težak poraz. Pravu bujicu slika tenkova i buldožera te razaranja i patnje više nije moguće zaustaviti zabranom izvješćivanja. Ne pomaže ni instaliranje bivšeg premijera Benjamina Netanjahua na funkciju managera za odnose s javnošću - posebno ako se prisjetimo njegova imagea talentiranog varalice. Uloga Izraela doživjela je transformaciju: nekadašnji David odavno se pretvorio u Golijata a Palestinci uživaju plodove efekta gubitnika. Koliko je daleko sve to doguralo pokazuje strašna rečenica velikog portugalskog pisca Josea Saramaga: 'Nad Ramalom lebdi duh Auschwitza'. Ne treba zaboraviti da ni pisci-nobelovci nisu imuni na nevjerojatnu glupost", zaključuje Thomas Vieregge.