NYT 14. IV. EHUD BARAK: IZRAEL SE MORA ODVOJITI OD PALESTINACA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 14. IV. 2002. Izraelska sigurnost zahtijeva neprobojnu ogradu "Izrael već 18 mjeseci vodi rat s palestinskim vlastima, koje kriju i potiču teroriste kako bi ostvarili svoje političke ciljeve. Ovo je krvava bitka protiv smrtnog neprijatelja koji je spreman ubijati civile i pokušava pretvoriti bombaše - samoubojice u legitimno sredstvo ratovanja. Cilj palestinskog terorizma nije samo ubijanje Izraelaca nego i slamanje volje izraelskog društva kako bi Palestinci diktirali političko rješenje. Izrael nikada ne bi trebao popustiti pred ovom terorističkom kampanjom. Palestinci bi trebali shvatiti kako pomoću terorizma ne mogu ostvariti ništa osim onog na što je Izrael pristao pregovarati u Camp Davidu u srpnju 2000. Nakon 11. rujna, nagrađivanje samoubilačkog terorizma stvara opasan rizik za čitavi slobodni svijet, ne samo Izrael. Ovu bitku protiv terorizma možemo dobiti. Ta se bitka mora voditi na tri razine: rat protiv terorizma, bitka za međunarodnu legitimnost i nastojanje da se održi jedinstvo izraelskog društva. Za Izrael ova bitka znači pojasniti kako naš neprijatelj nije palestinski narod nego samo palestinski terorizam. Naša bitka nije usredotočena na to da uništimo Jasera Arafata, nego da pokušamo natjerati palestinsko vodstvo na ponovne pregovore. Hitno je potrebno oblikovati jedinstvenu izraelsku strategiju koje trenutno nema. Takva strategija trebala bi se zasnivati na tri stvari: čvrstoj kampanji protiv terorizma, otvorenosti za ponovni početak pregovora i na fizičkom odvajanju od Palestinaca. Prvo, trebamo imati usredotočenu i odlučnu kampanju protiv terorizma iz svih njegovih izvora: Hamasa, Islamskog džihada, Hezbolaha, Tanzima, Sigurnosnih snaga palestinskih vlasti. Bilo koji terorist, na bilo kom mjestu, u bilo koje vrijeme, uključujući i one koji dolaze iz redova palestinskih vlasti, bit će zaustavljani sve dok palestinske vlasti nastavljaju voditi i vršiti terorističke napade. Drugo, trebali bismo ostaviti otvorena vrata obnovi pregovora, u bilo kojem trenutku, bez ikakvih preduvjeta osim potpune obustave svakog nasilja, pregovorima zasnovanima na principima koji su izneseni u Camp Davidu. Ako se palestinski terorizam nastavi usprkos našoj otvorenosti za pregovore, čitavi svijet će znati da je terorizam Arafatov izbor, i on će morati snositi posljedice te činjenice. Ako palestinsko vodstvo nastavi pregovore prema principima iz Camp Davida, ovo će signalizirati veliki korak naprijed u svjetskoj borbi protiv terorizma jer će entitet koji podržava terorizam ponovno sudjelovati u pregovorima a da terorizmom nije ostvario ništa. Treće, Izrael se mora jednostrano odvojiti od Palestinaca i utvrditi sistem sigurnosnih ograda. O ovome ovisi sama budućnost Izraela. Samo takva granica može osigurati solidnu židovsku većinu unutar Izraela i budućim generacijama, i tako osigurati Izrael kao demokraciju i njegov identitet židovske države. Ako Izrael ne pronađe način na koji će se odvojiti od Palestinaca, njegova bi budućnost mogla nalikovati iskustvu Belfasta ili Bosne - dvije etničke zajednice koje međusobno ratuju generacijama. U suprotnom, ako se ne odvojimo od Palestinaca, Izrael bi mogao krenuti u smjeru države apartheida. Očito je bolje da se sporazumno razdvojimo. No Izrael ne može prisiliti Arafata na mir. Ako ne budemo imali partnera, Izrael ne bi smio biti paraliziran i ne poduzeti obrambene korake s ciljem zaštite vlastitih vitalnih interesa, koji će odrediti njegov identitet i budućnost. Razdvajanje bi bilo ostvarivano postupno, tijekom godina. Ograda bi bila postavljena u sedam naseljenih područja - od kojih se tri nalaze blizu Jeruzalema- koji sada čine više od 13 posto Zapadne Obale. Trenutno, u tim naseljima živi 80 posto naseljenika. Izrael će trebati i sigurnosnu zonu duž rijeke Jordan(...). Ne bismo trebali formalno spajati zgrade naselja i sigurnosnu zonu s Izraelom, kako ne bi blokirali mogućnost daljnjih pregovora o ovom pitanju. Ja bih izbjegao trenutno raseljavanje stanara svih ostalih naselja da ne bi nagradili terorizam ili produbili politički jaz unutar Izraela koji postoji kada je posrijedi pitanje naselja. Međutim, Izrael bi trebao dati na znanje kako je odlučan prestati vladati drugim narodom. Izrael ovo može učiniti nedvosmisleno se obvezujući kako će premjestiti izolirana naselja u Izrael unutar vremenskog okvira koji bi bio iznesen u predloženom planu. Slobodu izraelskih snaga obrane da djeluju protiv terorizma moramo zadržati sve dok ne postoji sporazum. U Jeruzalemu bi morale postojati dvije fizičke ograde. Prva bi odredila političku granicu i bila postavljena oko šireg područja grada, uključujući i blokove naselja koja se nalaze blizu Jeruzalema. Druga bi bila postavljena na kontroliranim prijelazima, unutar Jeruzalema, kako bi se odvojila većina palestinskih četvrti od onih židovskih(...). Neposredan i dugoročan rezultat postavljanja sigurnosnih ograda, sa senzorima i vojskom, bio bi dramatično smanjenje samoubilačkih napada unutar Izraela. Oko pojasa Gaze ograda već postoji i tamo gotovo da i nema samoubilačkih napada iz Gaze. Izrael je uključen u bitku za vlastito pravo na život u slobodi i sigurnosti kao cionistička, židovska i demokratska država. Voljeli bismo da smo uspjeli doći do pravednog rješenja s našim susjedima, koji bi se zasnivali na principima iz Camp Davida. No nikada nećemo popustiti pred terorizmom. Sve dok nema sporazuma, osim borbe protiv terorizma, Izrael mora prihvatiti konkretan plan za jednostrano odvajanje od Palestinaca. Samo na takav način, koji je u skladu sa svjetskim ratom protiv terorizma, može biti ostvarena dugoročna stabilnost na Bliskom Istoku i bolja budućnost za sve ljude u regiji", piše Ehud Barak, premijer Izraela od 1999. do 2001. godine.