ZAGREB, 17. travnja (Hina) - Švicarski kustos i likovni kritičar Harald Szeemann večeras je u Kulturno-informativnom centru (KIC) održao predavanje "Raditi izložbe" o svojoj dugogodišnjoj karijeri, kojim je ujedno podsjetio na bitne
trenutke iz povijesti suvremene umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.
ZAGREB, 17. travnja (Hina) - Švicarski kustos i likovni kritičar
Harald Szeemann večeras je u Kulturno-informativnom centru (KIC)
održao predavanje "Raditi izložbe" o svojoj dugogodišnjoj
karijeri, kojim je ujedno podsjetio na bitne trenutke iz povijesti
suvremene umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.#L#
Predavanje slavnog kustosa i direktora 48. i 49. Venecijanskog
bijenala, popraćeno dijapozitivima, organizirao je Muzej
suvremene umjetnosti iz Zagreba u suradnji s Labin Art Expressom.
Svaki put kada se radi izložba to je nova avantura, rekao je 68-
godišnji Szeemann u prepunoj dvorani KIC-a, dodavši da je to znao
još od prve izložbe na kojoj je bio kustos - "Painters Poets/Poets
Painters" 1957. u švicarskom St. Gallenu.
Po njegovim riječima, davno je odlučio da muzeji neće biti mjesto
puke glorifikacije umjetnosti, a svoje poimanje prostora uvijek je
ostvarivao u odnosu na umjetnička djela.
Organiziranjem izložaba u nekonvencionalnim prostorima, koji su
često bili vrlo veliki - bivše staje u Beču, bolnica u Parizu,
palača u Madridu, Szeemann je umjetnike pozivao na dijalog između
njihovih radova i odabranih izložbenih prostora.
Szeemann je govorio o širokom spektru koji obuhvaća posao kustosa,
od velike odgovornosti koju preuzima na sebe za postav izložbe,
preko obavljanja raznolikih poslova - nošenja i postavljanja
djela, do pronalažena odgovora na nezaobilazno pitanje - kako
uobličiti prostor percepcije.
Szeemann je reputaciju stekao u Kunsthalle u Bernu (gdje je postao
ravnateljem 1961.), organizirajući na desetke izložaba godišnje, a
taj je muzej napravio obveznim mjestom zaustavljanja mladoj
generaciji europskih i američkih umjetnika. U povijest ulazi
izložbom "Kada stajališta postaju forma", na kojoj prvi put u
Europi predstavlja Josepha Beuysa.
Beuysu je 1993. organizirao veliku retrospektivu u Parizu, jer,
kako je istaknuo, nakon njegove smrti napisano je tisuće knjiga o
tom umjetniku, a samo se izložbom može objasniti njegov rad.
Od sedamdesetih radi kao nezavisni kustos te 1972. postaje kustos
"Documente 5" u Kasselu. Revolucionizira koncept te izložbe koja
postaje stodnevni događaj, na kojem se više ne izlažu samo slike i
skulpture, nego se i izvode performansi i 'happeninzi'.
U zasluge švicarskog kustosa, koji danas živi u malom švicarskom
selu Ticino u Alpama, ubraja se i osnivanje sekcije "Aperto" za
umjetnike mlađe od 35 godina na Venecijanskom bijenalu.
(Hina) ag mć