US-IL-BLISKI_ISTOK-SAD-TERORIZAM-Terorizam-Obrana-Ratovi-Diplomacija NJ 13. IV. FR: SVIJET NEĆE TOLERIRATI AMERIČKU HEGEMONIJU NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU13. IV. 2002.Bush mora proširiti vidokrug"Sedam mjeseci nakon napada na New
York i Washington bilanca globalne antiterorističke koalicije djeluje otrežnjujuće. Zahvaljujući suradnji brojnih zemalja talibanski režim otjeran je iz Afganistana čime je islamističkim nasilnicima oduzeta najvažnija logistička baza ali izvan granica zemlje na Hindukušu više se ne može govoriti o pravoj koaliciji. Naprotiv, način na koji SAD pokušava natjerati vlade islamskih i arapskih država u rat protiv terorizma izaziva reakcije kojima bi se Osama bin Laden vjerojatno veselio. Vatra koju je zapalio plamsa i dalje. Primjerice, u Palestini. No, ne samo tamo. Tinja i na drugim mjestima - potreban je tek dašak vjetra da se razbukta u pravi plamen.Čudi već brzina kojom su SAD protratile kredit, dobiven od međunarodne zajednice nakon 11. rujna radi borbe protiv terorizma. Arapski vladari, dosada odani Americi, oprezno se od nje ograđuju, strahujući za vlast budući da islamistički pokreti u njihovim zemljama žele iskoristiti suradnju s Washingtonom za poticanje na
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
13. IV. 2002.
Bush mora proširiti vidokrug
"Sedam mjeseci nakon napada na New York i Washington bilanca
globalne antiterorističke koalicije djeluje otrežnjujuće.
Zahvaljujući suradnji brojnih zemalja talibanski režim otjeran je
iz Afganistana čime je islamističkim nasilnicima oduzeta
najvažnija logistička baza ali izvan granica zemlje na Hindukušu
više se ne može govoriti o pravoj koaliciji. Naprotiv, način na koji
SAD pokušava natjerati vlade islamskih i arapskih država u rat
protiv terorizma izaziva reakcije kojima bi se Osama bin Laden
vjerojatno veselio. Vatra koju je zapalio plamsa i dalje.
Primjerice, u Palestini. No, ne samo tamo. Tinja i na drugim
mjestima - potreban je tek dašak vjetra da se razbukta u pravi
plamen.
Čudi već brzina kojom su SAD protratile kredit, dobiven od
međunarodne zajednice nakon 11. rujna radi borbe protiv terorizma.
Arapski vladari, dosada odani Americi, oprezno se od nje ograđuju,
strahujući za vlast budući da islamistički pokreti u njihovim
zemljama žele iskoristiti suradnju s Washingtonom za poticanje na
narodni ustanak. Irački režim, sljedeći cilj na Bushovoj listi za
odstrel, uživa sve veću sigurnost zahvaljujući upravo toj
poziciji. Arapske države proglasile su eventualni napad na Irak
napadom na njih same. U Palestini terorizam danas poprima razmjere
epidemije - kao da je cilj slamanje Izraela ali i priprema terena za
poraz Amerike. Istodobno nepartnerski nastup SAD sve više otuđuje
Europljane, najbliže američke prijatelje.
Dakle, nešto je pošlo po zlu. Za to odgovornost snose Sjedinjene
Države budući da su iz svoje dvostruke uloge žrtve terorista i
jedine djelotvorne svjetske sile izvukle pogrešan zaključak da
nisu samo dovoljno snažne već i da imaju pravo diktirati uvjete u
borbi protiv nasilnika. Umjesto da odmah nakon napada nastavi
razumno odabranim putem istinske međunarodne koalicije,
Washington je posrnuo u amerikanizaciju sukoba koja možda dobro
prolazi kod vlastitih birača ali na političkoj razini donosi više
štete nego koristi. U vremenu kada valja težiti stvaranju globalne
mreže za borbu protiv nasilnih fundamentalista u Bijelu Kuću zasjeo
je vanjskopolitički diletant koji oštre riječi brka s politikom a
popularnost s uspjehom.
Još je gora jasna sklonost Washingtona da 11. rujna iskoristi kao
obrazloženje za novu kvalitetu američke hegemonije. Iza
prostodušne patriotske retorike američkog predsjednika stoje
politički utjecajni i intelektualno briljantni konzervativni
krugovi koji Ameriku žele osloboditi okova multilateralizma.
Ironična je činjenica da ta težnja zapravo nosi obilježja
fundamentalizma: SAD bi trebale zaigrati ulogu misionarske
svjetske sile koja će demokraciju i slobodu donijeti u sve kutke
globusa, sljedeći maksimu 'uzdaj se u se i u svoje kljuse'. Taj
pristup zasada nije položio test u praksi. Tako je propagandna
antiiračka turneja potpredsjednika Dicka Cheneya po arapskom
svijetu završila diplomatskom katastrofom.
Umjereni američki ministar vanjskih poslova Colin Powell danas
očajnički pokušava na Bliskom istoku zagladiti ožiljke koje je
svojom pasivnošću i neodlučnošću u pitanju Palestine prouzročio
njegov predsjednik. Umjesto da nakon 11. rujna svim snagama prione
na pronalaženje rješenja za izraelsko-palestinski sukob, važan
izvor islamističkog terorizma, Washington je jednostavno
prekriženih ruku gledao eskalaciju nasilja. Hegemonijalna
fantazija vjerojatno nije bila dovoljna za razvijanje predodžbe da
bi pravedan mir čvrsto vezao arapske izvoznice nafte uz
antiterorističku borbu. Simplicistička retorika po kojoj s
teroristima ne treba razgovarati već ih treba loviti zapriječila je
pregovore s Palestincima, signalizirajući Arielu Sharonu da ima
odriješene ruke.
Borba protiv islamističkog terorizma ne može biti uspješna ne bude
li na Bliskom istoku sklopljen mir. Sudjelovanje u mirovnom procesu
pružilo bi Americi šansu za povratak na put poštene koalicije.
Naime, rješenje neće biti moguće bez SAD ali sami Amerikanci ne mogu
riješiti problem. Powell putuje uz potporu EU, Rusije i UN. Ta
kombinacija mora polučiti uspjeh - ne samo radi Bliskog istoka već i
radi pobijanja tvrdnji onih koji žele uvjeriti javnost da Amerika
smije slijediti samo vlastite interese i može se uzdati samo u
vlastite snage. Svijet 21. stoljeća možda može podnijeti puno toga
ali jedno sasvim sigurno ne - riječ je o autističnoj hegemonijalnoj
sili", zaključuje Martin Winter.