TORONTO, 12. travnja (Hina/Reuters) - Nepisano je pravilo da autori romana ne pišu o piscima, no Carol Shields smatra da je u svojoj karijeri došla do točke kad se može upustiti u takav rizik.
TORONTO, 12. travnja (Hina/Reuters) - Nepisano je pravilo da autori
romana ne pišu o piscima, no Carol Shields smatra da je u svojoj
karijeri došla do točke kad se može upustiti u takav rizik. #L#
Neosporno je da je Shields do sada, nakon 20 napisanih knjiga,
Pulitzerove nagrade i književne nagrade vrhovnog guvernera Kanade,
stekla pravo na neke slobode.
"Zapravo znam da ovo ne bi smjela raditi, da treba pisati o drugim
vrstama ljudi, ali bilo mi je veliko zadovoljstvo pisati o nekome
tko piše knjigu", izjavila je književnica.
"Često se posao pisaca mistificira, ali romanopisci se zapravo
većinu vremena bave vrlo praktičnim stvarima, kao što je
primjerice, izbjegavanje ponavljanja istih rečenica", izjavila je
Shields (66).
Ona te manje glamurozne aspekte književničkog života opisuje u
svojem najnovijem romanu "Unless", koji ovog proljeća izlazi u
Kanadi i SAD-u, a bit će objavljen i u Britaniji, Francuskoj,
Njemačkoj, Finskoj, Izraelu i Španjolskoj.
Roman govori o životu prevoditeljice i spisateljice Rete Winters,
čija najstarija od tri kćeri bježi od kuće u Toronto, gdje živi na
ulici noseći natpis "dobrota" na prsima. Reta kroz roman pokušava
shvatiti zašto joj se kći odrekla života u srednjoj klasi i što bi
zapravo riječ "dobrota" mogla značiti.
Unutar fabule romana isprepliću se pisma koja Reta piše
književnicima, pitajući se zašto su u književnosti žene ostavljene
po strani i je li njezina kći preuzela osjećaj nevidljivosti iz
svijeta oko sebe.
"Dugo mi je trebalo da shvatim u kojoj su mjeri žene u književnosti
kolonizirane i isključene, ali na tako suptilan i blag način da su
mnoge uvjerene da su uključene", kaže autorica.
Shields je najpoznatija po romanu za koji je dobila Pulitzerovu
nagradu - "Dnevnici gospođe Daisy" te romanu "Larry's Party", koji
je osvojio englesku nagradu Orange za najbolju knjigu žene autorice
na engleskom jeziku.
Na početku književne karijere, kritičari su odbacivali njezine
radove, koji su se često bavili unutarnjim životom žene, nazivajući
ih kućnim i ženskim romanima, što je imalo prizvuk lake
literature.
Ona odgovara: "Vrijeme je da priznamo da svi imamo kućni život. Ja
volim ideju doma i mislim da se na kraju krajeva svi ozbiljni romani
bave potragom za domom".
(Hina) pgo bnš