CSM 8. IV. RUSI U NATO-U?

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 8. IV. 2002. Svršiti hladni rat jednom zauvijek "NATO je stvoren, kao što je to Lord Ismay, prvi glavni tajnik NATO-a bio kazao, 'da Amerikanci budu unutra, Rusi vani a Nijemci dolje'. Savez je očito te uloge odigrao izuzetno dobro, s obzirom na to da je Zapadna Europa još uvijek slobodna i veoma napredna, dok je Sovjetski Savez nestao. Osim toga, Njemačka je danas mirna, demokratska zemlja čija je vojska smanjena na manje od 400.000 vojnika u sklopu sporazuma koji je dozvolio njeno ponovno ujedinjenje 1990. No je li sada vrijeme da se Rusi uvedu u NATO? Pristaše ove ideje tvrde kako više nema puno vjerojatnosti da će Rusija izvršiti invaziju na Zapadnu ili Srednju Europu. Ruska je vojska pod velikim pritiskom da pronađe resurse za obranu vlastitih ponešto suženih granica. Osim toga, Rusija želi postati dio Europske zajednice. U ovom smislu, Rusi su se posljednjih mjeseci jako trudili iskazati svoju želju da stvore odnos suradnje sa Zapadom. Prihvatili su Bushov poziv na drastična smanjenja strateških nuklearnih arsenala. Čak su ublažili i svoju kritiku Bushove odluke da povuče SAD iz sporazuma o zabrani proturaketnih sustava. Ovaj sporazum iz 1972. brani ispitivanje, razvoj i preraspoređivanje nacionalnih balističkih raketnih obrambenih sistema koje predsjednik želi koristiti. Rusi su se također pridružili ratu protiv terorizma koji predvode Amerikanci. Dojavne su informacije dijelili s posebnim zapadnim službama, otvorili ruske zračne koridore za 'humanitarnu opskrbu' Afganistana i, što je još važnije, održali protok ruske nafte u Zapad po razumnoj cijeni. Jednako važno, Rusi su ublažili svoju kritiku odluke NATO-a da u savez primi dodatne istočnoeuropske zemlje. Nove članice mogle bi uključivati Litvu, Letoniju i Estoniju, države koje graniče s Rusijom i nekoć su bile dio Sovjetskog Saveza. Jasno je da Rusi žele postati dio NATO-a. Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je kazao: 'Više nema nikakvih razloga da Zapad ne provodi pregovore' o ruskom članstvu u NATO-u. Takav bi događaj ojačao veze Rusije s Europskom zajednicom, omogućio Rusiji da dodatno smanji svoj skupi vojni establishment i otvorio Rusiju tržištima Zapada. Shvaćajući sve veću važnost ruske pomoći, NATO je počeo poduzimati korake koji bi naposljetku mogli uvesti Rusiju u savez. 7. prosinca, članice NATO-a sastale su se s ruskim ministrom vanjskih poslova, Ivanom Ivanovim, i zaključile sporazum koji će ojačati ulogu Rusije u donošenju odluka u Stalnom zajedničkom vijeću NATO-a i Rusije(...). Taj je sporazum Rusiji dao glas u savezu ali ne i ulogu u donošenju odluka. Razloga koji idu u prilog članstvu Rusije u savezu ima mnogo. Prilično je jasno da će čak i nedavno modificirano Stalno zajedničko vijeće biti ograničeno glede broja pitanja o kojima će obje strane imati priliku raspravljati i djelovati u svezi njih, na taj način održavajući sadašnji napet odnos između NATO-a i Rusije kao i stare hladnoratovske podjele Europe. Jednako je važna činjenica da mnogi, ako ne i većina Europljana vjeruje kako bi članstvo Rusije u NATO-u moglo nadopuniti proces izgradnje strukture europskih zemalja, što bi napokon moglo unijeti trajni mir na kontinent. Održavati Rusiju izvan saveza beskonačno dugo, s druge strane, ne samo da će u mozaiku ostaviti veliku prazninu, moglo bi oživjeti i tradicionalnu ksenofobiju i agresivnost Rusije. Napokon, mogućnost članstva Rusije u NATO-u spriječila bi nastavak sukoba s Rusijom glede širenja NATO-a na Istok. Teško da bi Rusi mogli kritizirati proces u kojem su pozvani sudjelovati. Očito je da bi pregovaranje o rješenju tragičnog čečenskog sukoba, uključujući i autonomiju za Čečeniju, zajedno s povlačenjem većine ruskih vojnika, značilo mnogo za ublažavanje protivljenja ulasku Rusije u savez. Istodobno, NATO bi trebao pojasniti Rusima da bi nastavak razvoja demokracije u njihovoj zemlji - uključujući i održavanje slobodnih medija koje je Putinova vlada napadala - preduvjet za prihvaćanje Rusije u savez. 1991. godine, kada je hladni rat bio gotov, tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin od NATO-a je zatražio da njegovu zemlju prihvati u savez kao punopravnu članicu. NATO je prijezirno odbacio njegov zahtjev, tvrdeći kako Rusija nije spremna za članstvo u savezu. Posljedice, barem djelomice, tog odbijanja bile su kratki spoj ruskog demokratskog razvoja, raširena korupcija i stanje u kojem je zamalo došlo do gospodarskog kolapsa, zajedno sa sukobima između NATO-a i Rusije glede Bosne i Kosova. Sada, kao posljedica tragedije koja se dogodila 11. rujna, Zapad ima drugu priliku konačno zaključiti hladni rat, okončati podjelu Europe i učiniti Rusiju punopravnim partnerom NATO-a u borbi protiv terorizma i osujećivanju proliferacije oružja masovnog uništenja. NATO, a posebice SAD, koji vodi savez, ne bi trebao protratiti priliku koju je stvorila tragedija 11. rujna. NATO bi trebao pojasniti Rusima da će nastavak njihove suradnje sa savezom, kao i stalni napredak u razvoju demokracije i poštivanju ljudskih prava, posebice u Čečeniji, Rusiju naposljetku dovesti do primanja u savez, svakako do kraja ovog desetljeća", piše Ronald E. Powaski, profesor povijesti pri "Cleveland State University" i autor knjige 'Return from Armageddon: The End of the Nuclear Arms Race?' (Povratak iz Armagedona: kraj nuklearne utrke oružja?).