WT 28. III. ISTOČNA BALKANIJA NA VRATIMA NATO-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 28. III. 2002. Trenutak NATO-a "Rasprava oko toga koga će NATO pozvati na summitu u studenom u Pragu da budu novi članovi je u tijeku- u igri su Estonija, Letonija, Litva, Slovenija, Slovačka, Rumunjska i moja zemlja Bugarska. Ova će rasprava neizbježno postati političke i tehničke prirode. Pomno će se ispitivati političke reforme i obrambene sposobnosti različitih zemalja kandidatkinja. To su veoma važni aspekti rasprave, no ja čvrsto vjerujem da se širenje NATO-a mora shvatiti kao uzvišeni cilj, nešto uzvišenije od obične politike. Sa slijedećim krugom širenja, Zapad ima povijesnu priliku dovršiti proces koji je počeo nakon Drugog svjetskog rata, učvršćivanje stabilnosti i demokracije u euro-atlantskim zemljama. Vrijeme je da se zatvore vrata hladnom ratu, koji je uzeo ogromni danak i na Istoku i na Zapadu. Milijunima istočno od željezne zavjese bila su uskraćena njihova ljudska prava, njihov ponos i njihova imovina. Neki su platili svojim životom. (Stoga prema tim ljudima nije pošteno tvrditi kako hladni rat nije imao žrtava.) Oni na zapadu bili su pošteđeni represije, no živjeli su u strahu i morali su potrošiti milijarde dolara na obranu koje su inače mogli upotrijebiti za izgradnju škola, mostova i zdravstva. Koji je smisao hladnog rata, patnje milijuna istočnih Europljana i visoka politička i gospodarska cijena koju su platili SAD i Zapadna Europa ako sada posao ostavimo nedovršenim? Tužna priča hladnog rata još uvijek nije gotova. Uklanjanje željezne zavjese okončalo je komunizam, ali ne i probleme koje je on stvorio. Danas je Istočna Europa suočena sa složenim izazovima dok se provodi postkomunistička tranzicija prema demokraciji- od pokretanja nekoć centralno planiranih gospodarstava, rješavanja etničkih svađa, do izgradnje učinkovitih političkih institucija. Sve dok ti problemi ne budu riješeni- a Istočna Europa bude sigurna i demokratična- ni Europa ni SAD ne mogu tvrditi da su ostvarili svoju povijesnu misiju. Narod Istočne Europe zna da mora uvesti reda u svoje zemlje. Međutim, da bi se to postiglo, treba im podrška i ohrabrenje Zapada. Obećanje o članstvu u NATO-u osigurava moćnu motivaciju da se dovrše postkomunističke reforme. Za bivše komunističke zemlje, NATO bi pružio i garanciju sigurnosti i izvor samopouzdanja za budućnost. Članstvo u NATO-u okončalo bi dvije generacije 'sindroma Jalte' u kojem se istočni Europljani boje geopolitičkih ustupaka ili pojave novih sfera utjecaja, i pomoglo bi im da ostanu na putu prema liberalnoj demokraciji i gospodarstvu slobodnog tržišta. Koristi širenja NATO-a nisu jednostrane. NATO nije dobrotvorni klub. Svaki novi član mora pridonijeti zajedničkoj sigurnosti svih saveznika NATO-a. Nakon 11. rujna, istočni Europljani su bili među prvima koji su se pridružili Bushovoj koaliciji protiv terorizma. Bugarska i Rumunjska su poslale kontingente u Afganistan. Slično tako, tijekom kosovske krize, Bugarska i Rumunjska- obje susjedi Jugoslavije- bili su među prvima koji su podržali operaciju predvođenu NATO-om protiv režima Slobodana Miloševića. Stvorili smo zaštitni pojas oko Jugoslavije prijateljski raspoložen prema NATO-u i, djelujući u solidarnosti sa Savezom, spriječili da se bilo kakav sukob proširi u ostatak regije. Bugarska sada ima jedinice u Kosovu i Bosni u sklopu NATO-ovih misija koje se tamo provode. Zbog čega? Jer nakon 45 godina komunizma i 12 godina nakon postkomunističke tranzicije, znamo cijenu ekstremizma i fanatizma. Naši sadašnji i budući trud ne smije biti ugrožen zbog fanatičnih pristalica ekstremnih principa. Dok se zagrijava rasprava o širenju NATO-a, ostanimo usredotočeni na ono što je od ključne važnosti. Vjerujem da će princip unaprjeđivanja demokracije i sigurnosti diljem čitavog euro-atlantskog teritorija, ako se predstavi tako a ne kao dosadno tehnokratsko ili birokratsko političko pitanje, američki i europski porezni obveznici dobrovoljno podržati", piše Petar Stojanov, bivši predsjednik Bugarske, od 1997. do 2002. godine.